Tema ovog teksta je jasna. Uvjereni smo da smo vas već zainteresovali, pa krenite s čitanjem!
Rajf
Nije da baš spada u nakit, ali element ukrašavanja svakako jeste. Kada je u modi bila duga kosa, često su se nosili rajfovi. Jedan od poznatijih „manekena za rajfove“ svakako je bio Dejvid Bekam. Ali, oni su sa dugom kosom potpuno nestali sa muških glava. Na kratkoj kosi bili bi besmisleni, a i dalje aktuelnoj frizuri „šal na stranu“ pokvarili bi njen smisao.
Minđuše
Minđuše su dugo bile u modi, ali su naglo iščezle. Razloga tome ima više, ali su naglašena virilnost, često u kombinaciji sa agresivnošću, ovaj komad nakita sasvim odstranili. Minđuše su zamijenili pirsinzi, ali taj vid ukrašavanja glave nije naročito blizak estetici koju nakit pretpostavlja. Metroseksualcu su minđuše još nekako pristajale, ali svakako ne više lamberseksualcu. Osim toga, preovlađujući način odijevanja kod mlađih i srednjih generacija, nazovimo ga „navijački“, sa vidnom nesimpatijom gledao je na ovaj „sumnjiv“ egzemplar nakita, pa su tako prestali da ga nose i oni koji bi to možda i danas željeli.
Ali, činjenica je da mala zlatna ili srebrna alka, podjednako kao i minijaturni dragi kamen u resici uva, mogu doprinijeti opštem izgledu muške glave. Šekspir je nosio zlatnu alkicu na desnom uvetu! Vijekovima unazad, a kod nas sve do prve polovine XX vijeka, postojao je ne redak običaj da jedinci u porodici nose zlatnu alkicu, isključivo zadijenutu u lijevo uvo. Ovaj običaj sadržavao je dvostruku poruku: dotični jedinac nasljednik je porodičnog imetka, pa samim tim i poželjan mladoženja, a u ratnim vremenima minđuša je upozoravala da se na njega mora obratiti veća pažnja.
Ogrlice
Ogrlice su svakako najtrajniji vid muškog ukrašavanja. Otpočelo se sa nanizanim očnjacima neke opake divlje životinje, pa preko raznoraznih varijanti, sve do nedavno popularnih zlatnih kajli sa što je moguće većim (i težim) krstom. Kajle su, nadamo se, odradile svoje, a zadržali su se diskretniji i sasvim privlačni i prihvatljivi juvelirski proizvodi. Zlatni ili srebrni lančić sa nekim malim privjeskom svakako govori o autobiografskoj intimnosti njegovog nosioca. Samim tim, uvijek se nosi ispod majice ili košulje. Kada je eksponiran, onda je samo nakit, i sve zavisi od percepcije samog nosioca, ali i percepcije onih kojima je namijenjen da ga vide kako će biti doživljen.
Duža (ali ne dugačka) ogrlica, sa nanizanim komadima bilo čega od čega se nakit pravi: poludrago kamenje, razne perle, školjke, korali.., može biti zanimljiv akcenat, naročito ako se nosi u ljetnjim prilikama, što pretpostavlja promišljenu odjeću, podjednako kao i povod zašto se na sebe stavlja. Više takvih ogrlica, čak i dužih, ipak je odraz hrabrosti i ekstravagancije, ali zašto da ne, naročito ako ste krenuli na parti na obali mora, ili na večeru na jahti. Ipak, osim pomenutog autobiografskog lančića, najduže će se održati kratka ogrlica, tik uz vrat, sa nanizanim poludragim kamenčićima, mesinganim kuglicama, perlicama, školjkicama.., a još više kožna ogrlica s privjeskom.
Narukvice
Svako malo ulaze i izlaze iz mode. A kad je već tako, to samo znači da jesu dio i muškog nakita. Zlatne, srebrne, bakarne, kožne, sa upredenim nitima vune ili pamuka, sa na koncu nanizanim ukrasnim dodacima.., ima ih raznih. Nisu baš praktične, ali ako nekome nešto znače, u bilo kom smislu, onda je sve u redu.
U narukvice svakako ne ubrajamo brojanice sa 33 kuglice. Ili su crne, ili su crvene, i mogu se vidjeti na mnogim muškim rukama. Svrha im je da se ponekad skinu i da se uz prebiranje kuglica izgovara „Isusova molitva“. Ovaj čin je duboko religiozan i duboko intiman, pa je za preporuku da se brojanice ne nose eksponirano, na rukama, već duboko u džepu pantalona. Ručni sat je ipak nezamjenjiv. Morate ih imati više, jer bez obzira što to nije, ipak se mora smatrati elementom odijevanja (kao i dugmad za manžetne). Dakle, prvo se prikladno obucite, a onda izvucite fioku sa satovima i jedan pažljivo uskladite sa onim što vidite u svom velikom ogledalu.
Prstenje
Nošenje prstenja nije tako staro kao nošenje ogrlica, ali je dovoljno odavno ovladalo mnogim muškim šakama. Evo nekih arhetipskih i civilizacijskih pravila! Diskretan prsten na malom prstu lijeve šake estetski je poriv par excellence. Na malom prstu desne šake, naročito ako je veći, trebalo bi nešto da kaže o moći njegovog nosioca. Burmu na domalom prstu desne šake nije potrebno obrazlagati. Burma na domalom prstu lijeve šake nekada je govorila da je muškarac udovac. Prsten na domalom prstu lijeve šake, osim estetskog utiska, trebalo bi da znači vjernost nekome ili nečemu, a na domalom prstu desne šake uglavnom ima svrhu da smeta njegovom nosiocu. Prsten na kažiprstu ili srednjem prstu bilo koje šake odraz je ekscentričnosti i sklonosti ka hvalisanju.
Prsten-pečatnjak sve do pred kraj XX vijeka bio je dio šake ponekih uspješnih i domaćinski nastrojenih muškaraca. Sadržavao je monogram nosioca, ugraviran obrnuto, da bi kad se otisne u rastopljeni crveni vosak pokazao inicijale vlasnika. Danas nema ni tog voska, niti ima šta da se pečati, a i većine vlasnika tog prstenja više nema, tako da oni sada čame u fiokama sa porodičnim uspomenama.
Toliko o muškom nakitu, ali, na kraju, ipak priznajmo: umjesto ikakvog nakita, na muškarcu je sasvim dovoljno i pouzdano privlačno – podšišana kosa, bradica od tri dana, i besprijekorno sređeni nokti.
(citymagazine.rs)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.