TV

Nijedna ozbiljna država neće dozvoliti mnoštvo rialitija u medijima

Nijedna ozbiljna država neće dozvoliti mnoštvo rialitija u medijima
Nijedna ozbiljna država neće dozvoliti mnoštvo rialitija u medijima

Rialitiji prepuni nemoralnog sadržaja svakodnevno nas bombarduju s televizijskih ekrana. Građani Srbije su se pobunili protiv njih te pokrenuli onlajn peticiju, koju je za prva 24 sata potpisalo više od 2.000 ljudi.

Ovom peticijom oni traže da se rialitiji ukinu, jer, kako navode, ovaj program sadrži previše nemoralnog sadržaja i propagira pogrešne vrijednosti. Naime, trenutno se prikazuje rialiti program "Maldivi", u posljednjih nekoliko dana počela su još dva - "Farma" i "Parovi", a za nekoliko dana očekuje se i "Veliki brat".

Reditelj i producent te bivši direktor Federalne televizije Jasmin Duraković za "Nezavisne" novine navodi najčešće razloge televizijskih kuća za odabir upravo ovakvih programa.

"Pokretanje rialitija na našim prostorima ponukala je njihova velika zastupljenost u svijetu", kaže Duraković i dodaje da su domaće televizije prinuđene da idu linijom manjeg otpora iz finansijskih razloga.

"Televizije pribjegavaju produciranju ili otkupu ovakvih sadržaja, jer su dva do tri puta jeftiniji od snimanja ozbiljnijih emisija, a da ne govorimo o produkciji serijskog ili filmskog programa", objašnjava on.

"Za snimanje rialitija troškovi su jednokratni, a ulaganja minimalna. Potrebno je da platite prostor, imate neku jednostavnu scenografiju i ljude željne slave, sve ostalo je samo snimanje", kaže Duraković.

"Dok sam rukovodio Federalnom televizijom, insistirao sam na pokretanju domaćeg serijskog programa. U to vrijeme su napravljene humorističke serije koje se i danas gledaju. Iz tog razloga je važno napomenuti da su ovakvi, mnogo jeftiniji programi roba za jednokratnu upotrebu, a igrani program ostaje, reprizira se i ima mnogo dugoročnije efekte u svakom smislu", naglašava on i podsjeća da je domaća publika veoma potcijenjena.

"Moto jedne ozbiljne produkcije, kakva je BBC je: Ako pravite popularne programe, onda oni moraju biti jako dobri", navodi Duraković.

Psiholog Sonja Stančić osnovni razlog velike gledanosti ovakvih sadržaja nalazi u "zatvaranju očiju pred svojim probemima, baveći se tuđim".

"Kada čovjek ne bi pratio živote i probleme drugih ljudi na televiziji, bio bi prije ili kasnije prinuđen da se suoči s ogromnim brojem svojih. Ovako, gledajući osam sati rialiti programa, nema vremena da misli o maloj plati ili penziji", tvrdi Stančićeva i dodaje da ovaj fenomen utiče na socijalno-društvene prilike. Bunt građana i peticiju koja je pokrenuta komentariše kao kap u punoj čaši.

"Gledajući godinama agresivan, neprijatan i degutantan sadržaj ovih emisija, iz sezone u sezonu mi se adaptiramo, a kako bi bio što zanimljiviji, ovaj program mora da bude sve ekstremniji. Zato su rialitiji od prije deset godina potpuno benigni u odnosu na današnje. Tačka kulminacije mora da postoji i ne čudi što je to sada, jer su ovi koji se trenutno prikazuju zaista najgori i najdegutantniji", kaže ona.

Stančićeva upozorava da su ovakvi sadržaji izuzetno štetni, kako zbog društvenog, tako zbog psihološkog stanja pojedinca.

"S jedne strane, oni odvlače pažnju od realnih društvenih problema i smanjuju moć rasuđivanja, a sa druge, određeni primjeri ponašanja koji se tretiraju na televiziji postaju svakodnevni obrasci ponašanja, pogotovo djece i mladih, koji su najranjivija kategorija", upozorava ona.

"Nijedna ozbiljna država neće dozvoliti ovoliku zastupljenost rialitija u svojim medijima, jer uloga države i medija je edukacija i napredak građana, a ne korak ili pet unazad", kaže Stančićeva.

Jedan od prvih pokretača inicijative da se neprimjereni sadržaju na televiziji regulišu zakonski je Kulturni centar Novi Sad, na čelu s direktorom Bojanom Panaotovićem. Naime, krajem jula on je uputio otvoreno pismo javnosti, pozivajući građane da svojim potpisom podrže ideju da se kič i šund oporezuju i mladi ponovo vrate kulturi.

Panaotović je istakao da je posljednja peticija o ukidanju rialitija prirodni nastavak inicijative koja je prije mjesec dana krenula iz Novog Sada.

"Iako je ova peticija simboličkog karaktera, ona je dobar pokazatelj stanja u društvu i zasićenja građana ovolikom količinom kiča i šunda. Jer, vi možete smeće koje vam neko baca ispred stana neko vreme da gledate, šutirate nogom, ignorišete, ali kada se ono nagomila, morate nešto da učinite po tom pitanju. Tako je i s problemom kiča i šunda", kaže Panaotović i naglašava da nisu dovoljne samo peticije na internetu ili inicijative kulturnih centara, kako bi se nešto po ovom pitanju promijenilo.

"Morala bi neka politička partija ili udruženje stati iza ove priče i prikupiti 30.000 potpisa kako bismo mogli da govorimo o predlogu zakona i s njim da izađemo pred Skupštinu, pa najzad da dobijemo mišljenje narodnih poslanika", objašnjava on.

O tome koliko je moguće da ovakve inicijative rezultiraju konkretnim rješenjima, Panaotović je optimističan.

"Setite se pornografskih sadržaja koji su nekada bili zastupljeni na ozbiljnim televizijama, a koji su prikazivani odmah nakon ponoći. To je trajalo sve dok se neko nije pobunio. Danas je taj problem regulisan zakonom, pa građani koje takvi sadržaji interesuju mogu da ih gledaju na posebnim kanalima i pod određenim uslovima", ističe on i dodaje da, iako još nije prikupljen dovoljan broj potpisa, on nije zanemarljiv.

"Ako pogledate prvih četrdesetak potpisa, videćete veoma značajna imena iz sveta nauke, kulture, politike... što dokazuje da u ovim akcijama nimalo nismo usamljeni i da do neke promene ipak mora da dođe", tvrdi Panaotović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije