Jedan britanski ronilac tvrdi da je pronašao Hitlerovo zlato i dragocjenosti vrijedne 100 miliona dolara na dnu Baltičkog mora. Problem je u tome što je riječ o masovnoj grobnici 9.500 žena, djece i vojnika.
Nedugo pošto su njemački i poljski istraživači tvrdili da su pronašli legendarni “zlatni voz” nacista, što se pokazalo kao netačno, profesionalni ronilac Fil Sejers kaže da Hitlerove dragocjenosti nisu ni prevožene željeznicom. Evakuacija je, smatra on, organizovana pomorskim putevima.
Na Hitlerovu nesreću, tvrdi Sejers, brod “MV Vilhelm Gustof” je potonuo.
Ovaj turistički brod bio je prepun njemačkih izbjeglica i ranjenika i prevozio je gotovo 10.000 ljudi, iako je projektovan za samo 1.800 putnika i članova posade.
Međutim, očajnici koji su željeli da pobjegnu od Crvene armije riješili su da se evakuišu potpuno neprilagođenim brodom iz njemačke enklave u Gdanjsku. Brod je isplovio 30. januara 1945. istovremeno kad i kruzer “Hans” i dva torpedna broda.
Samo nekoliko sati kasnije “Gustof” su potopila tri torpeda sovjetske podmornice S-13.
Samo jedan čamac za spasavanje uspio je da zaplovi, prije nego što je brod potonuo, a oko 9.400 ljudi, među kojima 5.000 djece, udavilo se u ledenim vodama. Oko 1.250 ljudi je spaseno.
Mjesto potonuća klasifikovano je kao ratna grobnica, nakon nekoliko pokušaja da se ostaci broda i ljudskih tijela izvuku na površinu.
Zlatna groznica
Mjesto potonuća broda “MV Vilhelm Gustlf” nikad nije bilo misterija. Ipak, dio mitologije o sadržaju ovog broda vezuje se za tehničare koji su radili na njemačkom naoružanju, a koji su bili putnici ovog broda. Oni su bili stacionirani na udaljenim baltičkim punktovima, daleko od savezničkih letjelica.
Međutim, poljske vlasti su odavno ustanovile zabranu ronjenja u blizini olupina brodova, kako bi zaustavili pohod brojnih lovaca na blago.
Sejers (61) kaže da je on dobio dozvolu za ronjenje 1998. i da je iz olupine iznio mnogo objekata koji se sada čuvaju u muzeju u Kilu.
Pronašao je brodski prozor za metalnim okovom, što smatra znakom da potiče iz “zaštićene sobe” u kojoj je možda moglo da se čuva blago.
On kaže da je razgovarao sa brodskim oficirom Rudijem Langom, jednim od rijetkih preživjelih članova posade, koji tvrdi da je vidio kako se u brod krišom unose veliki sanduci i to pod naoružanom pratnjom.
Sejers je svoju priču pretočio u roman “Baltičko zlato” (Baltic Gold).
“Znamo iz prve ruke da su velike količine tovara ukrcane na brod”, tvrdi Sejers.
Rudi Lange je pušio na palubi i vidio kada su utovarali zlatne poluge. U početku nije znao o kakvom tovaru je riječ, dok se 1972. nije sreo sa još jednim preživjelim, koji je bio jedan od stražara zaduženih za zaštitu zlata. On je otkrio šta se nalazi u tim ogromnim sanducima.
Sejers smatra da u morskim dubinama leže tri tone zlata u polugama.
“Nacističko zlato prokrijumčareno je iz Kenigsberga. To je fascinantna priča koja me prati cijelog života”, kaže on.
(News.com.au)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.