Ljudi su se oduvijek bavili traženjem rupa u zakonu kako bi se izvukli iz raznih krivičnih djela. Međutim, jedno krivično djelo, za koje su najmanje šanse da se izvučete je definitivno ubistvo, što je i razumljivo. Međutim, i tu postoji rupa u zakonu. Naime, ako stravični zločin počinite u tzv. zoni smrti, u Nacionalnom parku Jeloustoun, pa čak ga i priznate, postoji velika vjerovatnoća da vam neće biti ni suđeno.
Naime, Brajan Kalt, profesor prava na Univerzitetu Mičigen, otkrio je tzv. ničiju zemlju još 2004. godine, tražeći interesantan materijal za svoj pravni članak. Istražujući "zakonske sive zone", on je naišao na neobičnost jurisdikcije u Jeloustounu, i odmah uvidio da se ovdje može počiniti "savršeno ubistvo". Sam park se prostire na tri savezne države, ali samo jedna ima jurisdikciju nad cijelim prostorom, a to znači da bi bilo nemoguće optuženog izvesti pred lice pravde.
Kao i svi nacionalni parkovi, Jeloustoun je federalna zemlja, ali najveći dio je u Vajomingu, te manji dijelovi u Ajdahu i Montani. To možda i ne znači ništa posebno neupućenima, ali Brajanu Kaltu, koji se bavi ustavnim pravom, odmah su se upalile lampice u glavi. Naime, on je odmah shvatio da se radi o nevjerovatnoj rupi u zakonu. Naime, prema članu 3. Ustava SAD, suđenje počinjeno na federalnoj zemlji održava se u državi gdje je zločin počinjen. Međutim, prema Šestom amandmanu, optuženi ima pravo na suđenje sa porotom koja živi u oblasti gdje je zločin počinjen. Međutim, šta se dešava ako se zločin počini na nenaseljenom dijelu područja koji je smješten u Ajdahu? U tom slučaju ne može se formirati porota i optuženi ne može imati fer suđenje. Samim tim, on je slobodan čovjek.
"Što sam više istraživao, bivalo je sve interesantnije i interesantnije", kaže Kalt i dodaje: "Ljudi su oduvijek bili fascinirani kako otkriti rupu u zakonu i izvršiti savršen zločin. Iako je bilo dosta različitih pristupa kada je riječ o geografskom području, onda je ovo jednostavno pravo mjesto za to, možda čak i jedino mjesto", kaže Kalt. Ovo ipak ne znači da u Jeloustonu vlada potpuno bezvlašće: za ovakav epilog počinjenog krivičnog djela, ono mora biti teže, pošto vam za lakše oblike kršenja zakona može presuditi i sudija, bez porote. Sam zločin bi morao biti i spontano izvršen u parku, jer bi u suprotnom mogao biti kvalifikovan kao ubistvo s predumišljajem i namjerom da se izvrši u drugom distriktu, pa bi obavezujući sastav porote drugačije izgledao, a u tom slučaju ubicu ne bi spaslo to što u Jeloustounu nema dovoljno stanovnika države na čijoj teritoriji se dogodio zločin.
Kalt se pribojavao da bi objavljivanje članka o "zoni smrti" moglo da podstakne potencijalne zločince da se upute ka ovoj pravno "ničijoj zemlji" pa se prije toga obratio nadležnim organima, za koje je čak izradio nacrt rješenja, ali bezuspješno.
"Kada bi Kongres želio ovo da riješi, to bi i učinio, i to za kratko vrijeme. Problem nije u tome što je stvar komplikovana, već što ne postoji interesovanje da se ova rupa u zakonu popuni", kaže Kalt, navodeći da je uradio sve što je mogao i da će, u slučaju nekog zločina, ruke biti krvave američkoj vladi, a ne njemu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.