Dok u ruci drži rendgenske snimke Milica Kesler, arhivistica Muzeja Nikole Tesle u Beogradu, s neskrivenim divljenjem objašnjava “sve kosti su duple, pogledajte, ovo je svjetski fenomen.
Na snimcima starim barem osam decenija skelet je najjačeg čovjeka svoga vremena - Marijana Matijevića. Najjačeg Ličanina sigurno, a vrlo vjerojatno i najjačeg na svijetu u posljednji vijek i po.
Dokaz tome nisu samo rendgenski snimci njegovih kostiju nego i bezbroj plakata na kojima se širom svijeta reklamira nastup čuvenog snagatora koji je, kad se veselio, znao rukama podići iznad glave drveni podij na kojem je svirao šesteročlani orkestar.
Ti plakati, stotine njih, kao i bar hiljadu razglednica i pisama koje je Marijan slao iz zemalja u kojima je demonstrirao svoju nadljudsku snagu, od Amerike do Kine, sve je to sada u Teslinu muzeju. Ostavština Matijevića stigla je tu na neobičan način.
"Prije četiri godine slušala sam na Radio Beogradu, u povodu Teslina rođenja, emisiju u kojoj je gost bila Milica Kesler, arhivistica muzeja. Govorila je kako je Tesla bio prijatelj sa sportašima i kao prvog je spomenula mog djeda Marijana Matijevića, priča nam Irena Matijević (59), unuka najjačeg Ličanina.
Teslina posveta
Irena je diplomirani turizmolog u penziji, a u svom stanu u dijelu Beograda koji se zove Voždovac čuva pedesetak djedovih odlikovanja. Svu ostalu ostavštinu predala je muzeju najslavnijeg Ličanina. Priča kako su se dva zemljaka Nikola iz Smiljana i Marijan iz Gračaca upoznali u Americi tridesetih godina prošlog vijeka.
"Djed Marijan nosio je sa sobom fotografije na kojima su mu napisali posvete Nikola Tesla i Mihailo Pupin. To je držao u novčaniku, a jednom, kad je putovao vozom, malo se hvalio i pokazao putnicima koga poznaje. Nažalost, neko od ljudi u vozu ukrao mu je sliku s Teslinom posvetom, a ostala je ova Pupinova, koju sam predala muzeju", kazala je ona.
Iako nije upoznala djeda, jer je rođena 1956., pet godina nakon njegove smrti, Irena zna mnogo o čovjeku koji je izbacio iz ringa jednog Prima Carneru, boksačkog šampiona svijeta, nosio kamen težak 600 kilograma i golim rukama savijao dvadeset milimetara debelo željezo kao da je u pitanju staniol. Dva tako savijena komada željeza nalaze se u zbirci koju je Irena donirala muzeju.
To su mi jedini komadi koje je djed svojeručno “obradio”, priča unuka.
"Sve ove memorabilije sačuvao je moj tata Marko Matijević, jedan od jedanaestero djece koliko je Marijan imao. Od sve te djece petero je umrlo kao bebe. Jedan od sinova, koji je poslije bio u ustaškom pokretu, kad je imao dvanaest godina, pucao je ocu u glavu. Marijan je jedva preživio, o tome su tada pisale sve novine. Djed Marijan bio je oženjen Irenom Kon, po njoj sam ja dobila ime. A moj tata bio je cijelog života vojno lice i selili smo se širom Jugoslavije. Prije nego što je stupio u vojsku, u Zagrebu je završio srednju građevinsku školu i bio je u generaciji s kasnije generalom Viktorom Bubnjem i Zvonkom, bratom Ivana Gorana Kovačića. Imam njihove fotografije iz škole.
Zubima dizao bačve
Njen otac Marko čuvao je dragocjene Marijanove uspomene, a iza snažnog Ličanina ostale su brojne legende. Za života širom svijeta prozvali su ga Hrvatski Samson, a upravo to je naziv brojnih snagatorskih klubova u Hrvatskoj. Mogao je zubima podići bačvu piva tešku 50 kilograma, a nakon nastupa pojesti cijelo janje za jedan obrok. Mnoge plakate i razglednice koji se nalaze u doniranoj Ireninoj zbirci djed je sam štampao i na taj način se reklamirao u Americi. Bilo je to početkom 20. stoljeća, pa se Matijević smatra i specifičnom pretečom modernog sportskog marketinga.
Novac koji je Matijević zarađivao uglavnom je poklanjao ljudima širom Jugoslavije. Za zasluge za narod jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito Marijanu je krajem četrdesetih poklonio autobus.
Taj autobus poslije je prodala moja baka Irena, svjedoči unuka Marijana Matijevića.
"Porodica baš nije bila u najboljim odnosima, pa se baka Irena nije imala s kime posavjetovati. Nije o tome obavijestila ni mog tatu. On je jednog dana došao kod nje u Županju, a ona mu je rekla da je autobus prodala. Niti je tata znao za koliko, niti je ikad vidio taj novac", kazala je ona.
Irenin otac nije volio puno govoriti o Marijanu, ali neke je detalje ipak otkrio kćerki.
-"Govorio mi je kako je djed Marijan triput bio kod Tita. I uvijek je dolazio s pištoljem. Osiguranje nije ni pomišljalo na to da mu ga oduzme. Samo su mu se sklanjali. Tito ga je jednom pitao “druže Matijeviću, kome biste da damo vaše dobrovoljne priloge?, a djed je odgovorio “druže Tito, vi ste znali voditi narod, pa ćete znati i kome je novac najpotrebniji. Djed je bio zakleti Jugoslaven", dodaje Marijanova unuka.
Za vrijeme rata bio je u najtežoj mogućoj situaciji.
"Jedan sin, moj otac Marko, bio je u partizanima, a drugi, Nikica, u ustašama. povrh svega, Marijanova žena Irena bila je Židovka i bila je zajedno s devet članova svoje porodice odvedena u logor Jasenovac. Porodica je molila Nikicu da nešto učini, i on je spasio Irenu i njene dvije sestre, ispričala je ona.
Lički superčovjek počeo je karijeru kao radnik na pruzi. Potom odlazi u Berlin, gdje radi kao nosač, sve dok u nekim novinama nije vidio da u cirkusu nastupa tada poznati atletski šampion koji izaziva na dvoboj sve koji hoće. Ko ga pobijedi, dobiva 500 zlatnih maraka. Marijan se odazvao, lako pobijedio protivnika i 1900. on počeo izazivati za novac.
Niko ga nikad nije pobijedio. Zaradio je mnogo novca, a 1927. dio svojih prihoda s predstava darovao je Nikoli Tesli za njegov istraživački rad.
Marijan je umro 1951. i sahranjen je u Županji.
(N.N/index.hr)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
