Zanimljivosti

Najsmrtonosnije jezero na svijetu ubilo bi vas za samo sat vremena

Najsmrtonosnije jezero na svijetu ubilo bi vas za samo sat vremena
Foto: N.N. | Najsmrtonosnije jezero na svijetu ubilo bi vas za samo sat vremena
N.N.

Jezero Karačaj izgleda kao divno mjesto na kojem biste se mogli odmoriti i ne potrošiti previše novca.

Postoji samo jedan problem – sa njega se ne biste vratili živi.

Naime, nakon samo sat vremena provedenih ovdje nivo radijacije u vašem tijelu iznosio bi 600 rendgena, što je doza koja bi vas ubila.

Jezero smješteno u ruskoj regiji Čeljabinsk, nedaleko od granice s Kazahstanom, nalazi se u sklopu tvornice za reprocesiranje nuklearnog otpada Majak.

Izgrađena četrdesetih godina prošlog vijeka, nakon što su Sovjeti proizvodnju oružja preselili na istok kako bi izbjegli nacističku invaziju, Majak je bila jedna od najznačajnijih ruskih tvornica nuklearnog oružja, u koju stranci nisu smjeli ući punih 45 godina.

Tek nakon što je Boris Jeljcin potpisao uredbu iz 1992., zapadnjaci su dobili pristup tvornici te je proglasili najzagađenijim mjestom na Zemlji.

Tokom decenije izolacije, inženjeri su ispuštali radioaktivni otpad u jezero. Spomenuti otpad bio je koktel radioaktivnih elemenata, uključujući dugotrajne fisijske proizvode kao što su Strontium-90 i Cesium-137.

Dok se nije saznalo šta rade, u regiji je zabilježeno 21 odsto više oboljenja od raka, 25 odsto više urođenih mana i 41 odsto više oboljelih od leukemije.

U trci sa Zapadom, kad je riječ o naoružanju, inženjeri u Majaku nisu brinuli o sigurnosti pa se tokom ‘50-ih i ‘60-ih dogodilo nekoliko nesreća u nuklearnom pogonu.

Lokalno stanovništvo itekako je osjetilo posljedice. Obližnja rijeka Techa, iz koje je nekoliko sela crpilo pitku vodu, bila je toliko kontaminirana da je čak 65 odsto stanovnika osjećalo posljedice zračenja.

Doktori nisu smjeli spominjati zračenje u svojim dijagnozama, pa su ti pacijenti označavani kao oni s “posebnom bolešću”. Njihovi kartoni smatrani su tajnima do ‘90-ih.

Sredinom ‘50-ih inženjeri su shvatili da ispuštanje otpada u jezero nije dobra ideja, pa su ga počeli skladištiti u bačvama. U septembru 1957. te su bačve eksplodirale, a 70 tona radioaktivnog otpada završilo je u vazduhu. Površinu od čak 23.309 kvadratnih kilometra prekrili su izotopi cezija i stroncija, ugrozivši time živote 270.000 stanovnika Sovjetskog saveza.

Strahujući da će privući međunarodnu pozornost na Majak, vlasti su odlučile ubuduće odlagati otpad na više lokacija. Deset godina kasnije to je područje pogodila suša, jezero Karačaj počelo se sušiti otkrivajući radioaktivni otpad u svom bazenu. Vjetar je raznosio radioaktivne čestice s isušenog korita jezera, izloživši pola miliona ljudi zračenju od 185 petabekerela (5 MCi).

Između 1978. i 1986., jezero je ispunjeno sa skoro 10.000 šupljih betonskih blokova kako bi se spriječilo pomicanje sedimenata.

Većina stanovništva u međuvremenu je evakuisana sa šireg područja, međutim bilo je onih koji nisu otišli pa danas piju zagađenu vodu i udišu zagađeni zrak. Jezeru se ne približavaju, ali  uprkos tome nivo smrtnosti među njima je veoma visok.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije