Ona se budi rano, oko šest ujutro, i hvata se novina. Jutro bez sudokua nije dobro jutro. Nakon što riješi sudoku, popije lijekove, pojede dva sendviča s putrom i džemom i vraća se u krevet. Kada se nađe pod jorganom Rozmari Ahenbah, stara 93 godine, uzima leptop i počinje pisati svoju doktorsku tezu, koja se bavi filozofijom smrti. Rozmari živi sama u predgrađu Zigena u zapadnoj Njemačkoj i njena kuća je ispunjena fotografijama porodice i vjenčanja, kao i brojnim knjigama. Ona je žena koja voli da se smije i recituje poeziju kada joj nedostane tema za razgovor. Kada je imala 84 godine počela je pisati svoj doktorski rad o smrti. Sada, devet godina kasnije, još radi na njemu.
"Morate poznavati temu o kojoj pišete. Ne možete pisati gluposti", kaže Rozmari, koja puno čita i fokusirana je na iskustva ljudi s bliskom smrću i kvantnom teorijom. Ali smrt za nju nije samo tema doktorskog rada.
"Pošto sam toliko blizu smrti i pošto joj se ne možete približiti više od mene, pisanje rada je logična stvar", dodaje ona. Sredinom dana uglavnom ide na predavanja i seminare na Univerzitet Zigen u svojoj folksvagen "bubi", gdje trenutno sluša predavanje o Frojdovoj teoriji o Tanatosu i njegovim neprijateljima. Na zadnjem sjedištu "bube" se nalazi Šekspirova drama "Julije Cezar", iz koje zna napamet recitovati dijelove teksta. Za razliku od njenih ostarjelih prijatelja, ona ne voli da kuka i da se žali, da raspravlja o različitim stvarima i ljudima, kao što su njemački filozof Martin Hajdeger, koji je bio opsjednut smrću, i Sartr, koji je smrt posmatrao kao užasno iskustvo. Ahenbahova je imala 18 godina kada je počela studirati psihologiju i filozoriju u Minhenu, ali je prekinula studije zbog rata i nacista, koji su je poslali u radni logor u Poljskoj. Nakon rata se udala za protestantskog sveštenika, preselila se u Zigen i rodila troje djece. Kaže da nikada nije imala vremena za sebe jer je bila primorana da se povinuje mužu. Kada joj je muž umro 2003. godine Rozmari je naredne godine, umjesto da vidi djecu, otišla u Pariz, gdje je posjetila "Luvr", jela kroasane i prvi put putovala metroom. Kada se vratila kući željela je da uradi samo jednu stvar - da dobije akademsko zvanje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
