Zanimljivosti

Oaza za alergične na savremeni način života

Oaza za alergične na savremeni način života
Foto: N.N. | Oaza za alergične na savremeni način života Oaza za alergične na savremeni način života

Mala, idilična zajednica Snouflejk u Arizoni postala je izuzetno popularna posljednjih mjeseci. I dok bi neki pomislili da ljudi ovamo dolaze zbog odmora i druženja, istina je nešto drugačija.

Naime, ovo mjesto je idealno za osobe koje pate od multiple hemijske senzitivnosti (MCS). I dok je mnogi zovu bolest okruženja ili bolest spoljnih faktora, riječ je o hroničnom poremećaju do kojeg dolazi usljed svakodnevne izloženosti hemikalijama i savremenoj tehnologiji.

Neki od simptoma ove bolesti su izuzetno uznemirujući - od bolova u mišićima, pa sve do sveopšteg umora, a drugi su prijavili da imaju iznenadne napade panike i vrtoglavice. Pacijenti uglavnom tvrde da se njihovi simptomi podudaraju sa periodima izloženosti hemikalijama i raznim talasima, pa čak i Wi-Fi. Većina doktora odbija da ovo prizna kao zdravstveni problem, nazivajući ga psihosociološkim stanjem. Pacijenti su uglavnom osuđeni sami na sebe te na alternativne vidove liječenja.

Jedan od prvih pacijenata s ovim simptomima je još davne 1988. godine preselio u pustinjski gradić Snouflejk. Njegovo ime je Brus Mekriri i bivši je električar. Međutim, njegovo stanje se pogoršavalo i shvatio je da ne može da živi u gradu, već u mjestu koje je potpuno izmješteno. Tako je Snouflejk postao oaza za one koji pate od MCS.

Jedna od njih je i Suzi Moloj, koja je u Snouflejk došla 1994. godine. Simptome je imala prilično dugo, ali je vjerovala da pati od anksioznosti. Kada je shvatila o čemu se zaista radi, odlučila je da se preseli u Snouflejk, za koji je čula od prijatelja.

"Kada je riječ o mom stanju, ono se radikalno popravilo nakon što sam se odselila iz grada. Zapravo, čim sam izašla iz auta osjetila sam momentalno poboljšanje. Iako nisam željela odmah da se preselim, moje tijelo mi je govorilo da moram", prisjeća se Molojeva.

Nakon što se doselila, uslijedio je dolazak još nekoliko desetina ljudi, koji su bili hipersenzitivni na savremeni način života.

Svi ti ljudi su patili od istih simptoma i došavši u Snouflejk shvatili su da ovdje mogu normalno da žive. Uglavnom su to bili ljudi koji su radili s elektrikom, ili su bili izloženi hemikalijama. Mnogi od njih, baš poput Molojeve, ne mogu da odrede kada su im se prvi put pojavili simptomi. Ipak, bez obzira na uzroke bolesti, ovi ljudi su imali nešto zajedničko: u Snouflejku su se preporodili.

Molojeva, Mekriri i ostatak Snouflejk zajednice kažu da su presrećni što imaju jedinstven dom, koji ih je vratio u život. Ipak, boje se da će nagla navala na ovo mjesto poremetiti novouspostavljenu ravnotežu u njihovim životima. To je, možda, i razlog zašto oklijevaju da pozovu nove stanovnike u svoju enklavu:

"Teško smo izgradili nove živote ovdje. Na neki način bojimo se pridošlica. Dovoljno je samo da neko dođe i napravi benzinsku pumpu ovdje, te da upropasti sve što stičemo decenijama. Ipak, nadam se da će sve biti u redu čak i ako dođu novi stanovnici", kaže Molojeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije