Kina, domovina mnogih olimpijskih pobjednika, i dalje nastoji da ostane pri samom vrhu svjetskog sporta. Upravo to je razlog što širom Kine postoji veliki broj sportskih škola i sportskih gimnazija, gdje se stvaraju novi olimpijski pobjednici.
Neki ove škole zovu i fabrikama olimpijskih pobjednika. Riječ je o mjestima gdje se naporno radi, danonoćno trenira, a djeca u ove škole kreću sa navršenih šest godina.
Kineski sportski sistem i njihov način rada je nevjerovatno uspješan. Oni su se na OI vratili 1980. godine, a kulminacija dobrih uspjeha svakako je dodjeljivanje organizacije OI 2008. godine, kada su se pokazali kao izuzetni domaćini.
Ipak, kako je riječ o školama sa veoma okrutnim trenažnim programom, sve manje roditelja je voljno da upiše djecu u ove škole. Neke od škola su zatvorene, a neke su morale da prilagode svoj rad uzrastu mališana.
Veliki problem predstavlja činjenica da djeca koja završe sportske škole mnogo zaostaju u obrazovanju za djecom koja završavaju škole sa standardnim obrazovnim programom.
Jedna od najpoznatijih sportskih škola je svakako šangajska Prva škola za sport, koja se nalazi u području Pudong.
Sekretar škole Huang Kin priznaje da je sve manje ovih škola u Kini:
"I dok su ove škole bile posebno atraktivne 80-ih i 90-ih, današnji roditelji i nisu tako voljni da svoju djecu upišu u sportske škole".
On dodaje da su ovu školu završili poznati olimpijac Čen Janhao, kao i poznata fudbalerka Sije Hujilin.
"U posljednje vrijeme mnoge sportske škole, pa tako i naša, bile su primorane da prilagode svoje obrazovne programe, pa tako, recimo, danas više potenciramo i neke druge oblasti, poput nauke i kulture", kaže on.
Prve debate o relevantnosti sporta u školskom sistemu su započele 2008. godine. Tada su se prvi put pojavile priče o penzionisanim sportistima, koji su se suočili sa velikim problemima na tržištu rada, jer su drugi kandidati bili mnogo obrazovaniji od njih.
Zvanični Peking je odreagovao objavljivanjem reforme poznate kao dokument broj 23, gdje se sportskim školama naređuje da poboljšaju standarde nastave.
I Hunag potvrđuje da su posljednjih godina poboljšali kvalitet nastave. Čak su prije tri godine napustili striktnu 40-godišnju tradiciju, koja je nalagala da učenici moraju da treniraju i žive u školi.
Danas, od 700 učenika ove škole, polovina pohađa obrazovne programe u drugim školama, dok njih oko 300 živi u školskom kampusu.
Jedna od poznatijih škola je i Šičahai, koja se nalazi u Pekingu, a čije zidove krase slike bivših olimpijskih pobjednika, koji su iznikli iz ove škole.
I oni su uveli promjene u obrazovni program, tako da njihovi učenici pohađaju nastavni program kao i u drugim školama.
Takođe, neke od škola poput Šangajske sportske gimnazije, koju je završila i olimpijska pobjednica Liu Zige, uvele su uslov da primaju samo one koji polože prijemni ispit. Sport i sportske vještine su bitne, ali više nisu presudne za prijem u ovu školu.
"Mnoge škole idu u ovom pravcu. Proces prilagođavanja je bolan, ali je neophodan", kaže sekretar ove škole.
Uprkos naredbi da se nastava uskladi sa dokumentom br. 23, inspekcija u brojnim školama je pokazala da veliki broj škola još nije uspio da se prilagodi ovoj promjeni, te da još ne shvataju važnost opšteg obrazovanja.
O važnosti obrazovanja svjedoči i Vang Linven (25), bivša takmičarka u borbenim vještinama, koja kaže da su reforme izuzetno bitne. Ona kaže da je tokom pohađanja sportske škole pet dana trenirala, a svega dva posvećivala obrazovanju.
"Istina, dosta sam izgubila, jer nisam prošla redovni obrazovni sistem", kaže ona i dodaje: "Bilo kakva reforma je dobra, jer učenici sportskih gimnazija ne smiju izaći iz škole, a da pritom ništa ne znaju".
Vang Linven ističe da sportska karijera ne traje zauvijek, te da kad-tad treba da se i zaposle.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.