Zanimljivosti

Svako ima svog vampira, naši su Meho i Pajo

Svako ima svog vampira, naši su Meho i Pajo
Svako ima svog vampira, naši su Meho i Pajo

Neki kažu da se priče o vampirima prvi put javljaju, ni manje ni više nego u Bibliji. O tome govori knjiga “Noda”, dio Biblije za koji Crkva zna ali je ne želi priznati.

Ne zna se pouzdano gdje se najstariji prepisi knjige “Noda” danas nalaze. Zadnji se put spominju u 14.,15. vijeku, a teorije zavjere kažu da se izvorni rukopis nalazi u podzemnoj grobnici usnulog Kaina, oca svih vampira.

Vampir je u legendama naziv za mrtvaca s nadrealnim moćima koji noću ustaje iz groba i pije ljudima krv.

Mitove o krvožednim stvorenjima poput vampira imaju skoro sve kulture i civilizacije, počevši od drevnih Egipta, Mezopotamije, Indije i Kine, do Eskima i Azteka.

U Africi su zabilježene priče domorodaca o bićima koja se pretvaraju u razne ptice i proganjaju djecu, piju im krv noću. Na Bliskom istoku nemrtve krvopije imaju izvor u mitu o ženskom demonu Lilith, prvoj Adamovoj ženi, koja se okrenula mračnoj strani, postala kraljica zlih duhova, te pila krv trudnicama i djeci…

Srbi su najstariji vampiri

Iako je u svijetu  vlada mišljenje kako su vampiri potekli iz Rumunije i Transilvanije, njemački istoričar dr. Peter Mario Kreuter u svom doktoratu “Vjerovanje u vampire u jugoistočnoj Evropi” tvrdi kako su Srbija i Hrvatska ustvari kolijevke ovih mitskih bića.

Ističe, da je prilikom svog istraživanja naišao na iznenađujuć podatak, a to je da prvi sačuvani pisani dokumenti o vjerovanju u vampire ne potiču iz Rumunije, nego iz Srbije.

Tako je i Reporter Dejvid Ono iz SAD krenuo u potragu za vampirima i stigao u Srbiju.

Kako kaže u svom dokumentarcu Rumunija ubire slavu na vampirima, a u stvari je prvi zvanični vampir sahranjen u selu Kisiljevu.

Dok je kod većine naroda ukorijenjeno mišljenje da je Sava Savanović prvi srpski vampir, o Petru Blagojeviću kao prvom vampiru postoji više dokaza.

Selo Kisiljevo kod Požarevca, kao i većina srpskih sela, vremenom je prilično opustjelo, mnogo je zatvorenih kuća koje djeluju avetinjski.

Broj stanovnika se u posljednjih desetak godina takođe se drastično smanjio, a oni koji su ostali, sjećaju se priča svojih predaka o prvom srpskom vampiru Petru Blagojeviću, koji je harao ovim mjestom početkom 18. vijeka, ali mu je medijsku slavu preoteo Sava Savanović iz Zarožja.

U austrijskim izvorima Petar Blagojević zabilježen kao seljak iz Srbije, za kojeg se vezuje legenda da je poslije smrti postao vampir.

Navodi se da je živio u 18. vijeku u selu Kisiljevo, u sjevernijem dijelu centralne Srbije, koja je tada bila dio austrijskog carstva (od 1718. do 1739).

Nakon smrti Petra Blagojevića, ljudi u ovom kraju počeli su poslije kratke i misteriozne bolesti da umiru. Nastala je sumnja da se Petar povampirio.

Na samrtnoj postelji mnogi su tvrdili da im se umrli Blagojević u noći ukazivao i da ih je davio.

Njegova supruga je pobjegla neposredno poslije tih čudnih zbivanja, rekavši da joj je u snu došao mrtav muž tražeći svoje opanke. Najzad, dva mjeseca po ukopu, u junu 1725. godine, otvoren je Blagojevićev grob, tijelo mu navodno nije trulilo, a na usnama je imao svježu krv.

Mještani su proboli kolac kroz njegovo tijelo i spalili ga. Odgovorni službenik austrijske uprave bio je protiv toga, ali je pristao zbog velikog straha koji je vladao među stanovništvom.

Izveštaj Frombalda, carskog načelnika Gradištanske oblasti, objavljen je potom u bečkom časopisu “Wienerisches Diarium” i spada u prva pominjanja vampirizma u Evropi i svijetu.

Prema riječima zvonara crkve u Kisiljevi Borislava Dragojevića, poslije Perine smrti austrijska vojna uprava poslala je komisiju da ispita da li vampiri u Srbiji postoje i da li se razvila epidemija vampira.

Otvarali su grobove ljudi za koje se pričalo da su se povampirili i spaljivali leševe koji su djelovali živo, a od tada u selu postoji kletva: “Dabogda te Pera posetio”.

O najpoznatijem srpskom vampiru Savi Savanoviću već se dosta zna.

Na oko 30 kilometara od Bajine Bašte, prema Valjevu kod Debelog brda, nalazi se selo Zarožje. Jeza i strah još uvijek žive u ovom planinskom mjestu, iako se Sava, kako tvrde mještani, pojavio posljednji put prije pedesetak godina. Mnogi ni danas ne smiju da prođu pored vodenice u kojoj je najpoznatiji srpski vampir ubijao mlinare.

Savina sada već potpuno oronula i urušena vodenica, zavučena u mračnoj zaroškoj guduri, izgleda zastrašujuće.

U blizini nigdje žive duše, a prva najbliža kuća udaljena je oko 500 metara.

Sava je bio imućan i cijenjen trgovac stokom, ali pričalo se i da je krao po Srbiji i Bosni. Bio je naočit, jak i hrabar. Dugo se nije ženio, a onda se zaljubio u kćerku trgovca iz Valjeva. Međutim, njen otac nije dozvolio brak, jer je Sava bio puno stariji od nje. Tada se promijenio. Postao je toliko svadljiv da su ga ljudi počeli izbjegavati. Bio je grub prema posluzi u kući i mlađem bratu Stanku, te njegovoj ženi i djeci.

Odlučio je ubiti nesuđenu suprugu. Čekao je zoru da djevojka krene na pašu s ovcama. Sava je nakon pola sata hodanja naišao na djevojku. Pitao  je želi li otići s njim kući. Odgovorila mu je da ne smije. Okrenula se na tren da pogleda ovce, a Sava je tada izvadio kuburu i pucao joj u leđa. Za to vrijeme pastiri, koji su bili u blizini, čuli su pucanj. Okružili su Savu i zatukli ga motkama i kundakom. Mještani ga nisu htjeli pokopati na groblju, jer je bio ubica, pa su ga pokopali blizu mjesta gdje je poginuo.

Nekoliko dana kasnije proširila se priča kako se Sava povampirio. Mještani su tvrdili da ga viđaju noću kako vreba. Uvukao im se strah u kosti. Odlučili su ga iskopati i izbosti kolcima, ali se Stankova žena usprotivila. Kako bi očuvala tijelo, potajno je sa svojom braćom iskopala i prenijela tijelo daleko u mračnu šumu kraj stare vodenice.

U novembru 2012. godine vodenica se urušila, a mještani su to shvatili kao predskazanje. Strahuju da će se vampir Sava vratiti.

I Hrvatska ima vampire

Da je mitom o vampirima od davnina bila “zaražena” i Hrvatska dr. Kreuter potvrđuje tezom o postojanju tzv. kršnika.

Riječ je o ljudima koji su rođeni u posebnim okolnostima, recimo za jakog nevremena. U Dalmaciji je “kršnik” protivnik vampira.

Priču o Istarskom vampiru prvi je zapisao slovenački reporter Johan Weikard Valvasor u knjizi “Slava vojvodine Kranjske”, koja je objavljena 1689. godine. Valvasor je prenio priče mještana Kringe, koje je 16 godina terorisao vampir Jure Grando.

1672. godine mještani su Juru proboli glogovim kolcem i sjekirom mu odrubili glavu. Sve do tada ljudi su živjeli u strahu, jer bi u kućama na koje je utvara Jure kucala nakon nekoliko dana netko naprasno umro. I njegova se udovica žalila seoskom glavešini Mihi Radetiću da je pokojni muž često noću posjećuje, maltretira, čak i siluje. Ljudi su imali nekoliko objašnjenja za takvo Jurino ponašanje - ili je bio ludo zaljubljen u svoju Ivanu, ili je jednostavno bio zatrovan zlom. Neki misle i da je u pitanju bio ljubavni trokut, pa se pokojni Jure nije mogao smiriti.

Naš vampir Meho

Ni Bosna I Hercegovina nije ostala imuna na mitove o vampirima.

Nedavno je objavljen tekst u kojem se tvrdi kako mitska bića poput vukodlaka i vampira vode porijeklo iz BiH, te da su poslije s ovih prostora preseljena u Podunavlje.

Prema pisanjima, vampiri i vampirizam nastali su u Bosni kao posljedica dugogodišnjih ratova i razaranja između Osmanlija i Habsburgovaca. Najpoznatiji vampir među nama je Meho.

Ovaj naš vampir bio je paoznat u glamočkom kraju, a predanja o njemu sežu čak i van granica BiH do Karlovca.

Kako ne bi došlo do zabune, najčešći izrazi za vampira u Bosni su lampir, lampijer, lapi.

Tako je vampir Meho postao lampir Meho.

Uz vampira Mehu, drugi najpoznatiji naš vampir navodi je Pajo Tomić iz okoline Vlasenice, tačnije sela Tupanari. 

Premda je u knjigama i filmovima o vampirima već podosta toga izrečeno, tema je to koja, po svemu sudeći, još uvijek daje prostora za nove priče s one strane stvarnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije