Život s one strane

Andreino novo srce radi kao sat

Andreino novo srce radi kao sat
Andreino novo srce radi kao sat
N.N.

Ima dana kad mi se čini da više ne mogu da se nosim sa odlascima kod ljekara, obaveznim kontorlama, svakodnevnom brigom o tome da li sam uzela terapiju… Ali, kad pomislim da me moje novo srce prihvatilo kao i ja njega i da sam dobila još jednu šansu da živim kao svi zdravi ljudi, samo se nasmiješim i – idemo dalje, kaže u ispovijesti za SrpskaCafe Andrea Lisac (22) iz Banjaluke, kojoj je u maju 2011. godine u bečkoj klinici AKH presađeno novo srce.

Ova hrabra devojka ističe da danas ima osećaj da je cijeli život sa Stelom – srcem koje je odmah nakon transplantacije tako nazvala.

"Ime je dobilo po koleginici moje sestre Ane. Kada sam je upoznala, prvo što sam pomislila je da je lijepa kao neki anđeo. Kada su me u bolnici pitali kako ću da nazovem svoje novo srce, u sekundi sam izgovorila Stelino ime, što je mene i tu divnu djevojku dodatno zbližilo i povezalo" – kaže Andrea.

Ne zna čije je srce dobila, osim da je riječ o muškoj osobi.

"Otkad je Stela kod mene, uglavnom sanjam drage ljude i neke lijepe događaje iz prošlosti. Kažu da osoba kojoj je transplantiran neki organ, poprima osobine donora. Čini mi se da je to slučaj i kod mene, jer sam se od operacije promijenila. Nekad sam bila prilično eksplozivna, nervozna i nestrpljiva, dok sada uglavnom razmislim šta ću reći ili uraditi. Kad je riječ o budućnosti, jedino o čemu razmišljam jeste da ostanem zdrava, a sve ostalo je manje bitno" – kaže Andrea.

Bilo je i kriza

Prisjećajući se onih manje lijepih trenutaka u životu, Andrea priznaje da samo jednom zapala u krizu, i to posle saznanja da je teško bolesna.

– Plakala sam i govorila da nemam snage da se borim i da ne želim da živim. Nisam se toliko plašila smrti, koliko mogućnosti da ostanem paralizovana i situacije da će neko cijeli život morati da se brine o meni. Međutim, po dolasku u AKH kliniku vjera u život mi se vratila i čvrsto sam odlučila da ću se boriti do posljednjeg daha. Na sreću, iz ove teške bitke ipak sam izašla kao pobjednik – ističe Andrea.

U svakom danu uživa kao da joj je poslednji, uz riječi da, kad se čovjek suoči sa smrću, kao što se njoj desilo, postaje svjestan da se prečesto sekirao zbog nebitnih stvari.

"Međutim, sve više blijede sjećanje na probleme sa kojama sam se suočavala prije transplatacije. Više razmišljam o budućnosti i onome što tek treba da dođe. U pogledu brige o zdravlju malo sam se bila opustila, pa sam zaradila tahikardiju. Prvenstveno zbog tvrdoglavosti, jer je ova moja blesava glava umislila da moje tijelo može po osam sati da sjedi u klupi i radi praksu. Ispostavilo se da ne može. Trenutno tražim školu koju mogu fizički podnijeti, a sa kojom bih mogla da radim neki kancelarijski posao. Njemački jezik sam odavno savladala. Već tri godine imam svoj stan, još da završim školu koju volim i biću najsrećnija" – priča Andrea.

Od prije godinu i nešto je u vezi, sa momkom iz Bileće.

"Vujadin zna za moju Stelu i u svemu imam njegovu maksimalnu podešku. Za njega moje novo srce nije ništa neprirodno. On je razlog mog osmijeha" – ističe Andrea.

U poslednje dve godine je više odlazila u Bileću nego Banjaluku, gdje planira doći na proljeće.

"U Bileću češće idem zbog momka. Riječ je o gradu u kojem sam i ja rođena i živjela do svoje 15. godine, a za koji me vežu najljepše uspomene. U Banjaluci su takođe ljudi koji mi puno znače. Tu je moja porodica, moja najbolja prijateljica Tamara koja mi puno nedostaje. Međutim, sada imamo zrelije poglede na život, pa daljinu lakše prihvatimo. U svakom slučaju, od kad sam je dobila, Stela je na prvom mjestu" – kaže ona.

Zahvat je bio izuzetno skup, pa je pokrenuta humanitarna akcija

Podsetimo, mediji u RS i regionu svojevremeno su opširno pisali o mukama ove hrabre djevojke, nakon što se suočila sa činjenicom da, zbog teškog srčanog oboljenja, samo transplantacija srca može da je održi u životu. Pošto je riječ o izuzetno skupom operativnom zahvatu, koji je sa bolničkim liječenjem koštao oko 150 000 evra (oko 300 000 KM), u Srpskoj je pokrenuta humanitarna akcija tokom koje je prikupljen novac za operaciju. Andrei je srce presađeno 9. maja 2011. godine u Beču, gdje se liječila još dva i po mjeseca. Od tada je u Minhenu, ali pola njenog novog srca, kako kaže, čezne za ovim prostorima.

(Ivana Majić/Srpskacafe.com)

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Izdvojeno
Najčitanije