Zen ideje primjenjive u našoj civilizaciji

Istočnjačka vještina koja sve više prodire na Zapad, istovremeno je i nauka i umjetnost. To je sistem za uređenje životnog i radnog prostora kako biste omogućili pozitivan tok osnovne energije samog života. Prepustite se uticajima drugih kultura i privucite u svoj život uspjeh i zadovoljstvo!

Uticaj svetovnjaka i estetike

Japanska svjetovna arhitektura kao i veliki budistički hramovi i manastiri zavisili su, bez izuzetka, od kineskog uticaja i nadahnuća. U periodu Nara od 710. do 782. godine nove ere arhitektura kineske dinastije je pomno podražavana u pogledu oblika i načina gradnje. Karakteristični su primjeri Horjudji hrama kod Nara.

Tek tokom perioda Heijan od 782. do 1068. godine u arhitekturi dolazi do vaskrsavanja japanskog nacionalnog ukusa. U velikim planinskim manastirima, Tendaiju i Šingonu formalni kineski raspored je bio nemoguć, dok je potreba za masovnim okupljanjima svjetovnjaka i tantričkim obredima, dovela do razvoja velikih zasebnih dvorana za molitvu.

Ta potreba iziskivala je eksperimente s novim oblicima u arhitekturi, a u Japanu razvoj hramskih konstrukcija koje će manje zavisiti od tradicionalnih kineskih modela. Ipak, tokom čitave japanske istorije kineski uticaj na arhitekturu ostao je neizmjeran.

Tako je i namještanje doma neposredno nadahnuto budističkim idejama i praksom, iako u biti budistički monasi imaju srazmjerno mali udio u svemu tome. Izradi su prevashodno pristupali budisti svjetovnjaci.

Analogija je slična teorijama iz 18. vijeka kada je kuća predstavljana ljudskim tijelom, u osnovi o čemu se govori i u estetičkim teorijama toga vijeka. Takođe, brojne su i veze alternativne medicine i tih teorija u kojima su osnovni elementi vatra, zemlja, vazduh, voda i metal kao peti elemenat, pri čemu drvo stvara vatru, vatra zemlju, zemlja metal, metal vodu i voda drvo.

Drugi zakon je zakon inhibicije, prema kome voda gasi vatru, vatra topi metal, metal siječe drvo, drvo iscrpljuje zemlju i zemlja upija vodu. Ovi zakoni interakcije se analogno primjenjuju na kuće, organe tijela ljudi, ukuse, boje, ishranu, pa čak i komplementarnost ljudi.

Zakoni kretanja, simetrije i uzajamnosti, ma koliko naivno bili izraženi, danas dobijaju potvrdu u fundamentalnim istraživanjima koja se odnose na strukturu materije i strukturu univerzuma, a oni su u taou, feng šuiu i akupunkturi prisutni više od 3.000 godina.

Japan u vašem vrtu

Osnovna karakteristika tradicionalnog japanskog uređenja vrtova je nastojanje da se što vjernije imitira priroda. Nekada su se vrtovi posebno uređivali samo u okolini hramova i palata, a danas se na ovaj način uređuju mnogi privatni vrtovi. Njihova jedinstvena ljepota proizlazi iz kombinacije različitih prirodnih elemenata kao što su biljke, voda, kamenje i pijesak koji oslikavaju japanski reljef.

Rijetka su mjesta stvorena ljudskom rukom, koja djeluju tako prirodno i gdje se može postići takav mir i produhovljenost. Skupine stijena i kamenja predstavljaju glavnu karakteristiku japanskog vrta i stvaraju njegov osnovni okvir. Tradicionalni pejzaž u japanskim vrtovima može se svrstati u tri osnovna tipa: čajni vrtovi, suvi vrt i brdoviti vrt.

Šljunak, pijesak ili sitni obluci jedan su od glavnih činilaca zen vrta koji se upotrebljavaju da bi se stvorila određena atmosfera za meditaciju. Često se pijesak koristi umjesto vode, a s velikom pažnjom prave se vrtlozi od pijeska koji oponašaju žubor ili žestoku navalu vode. Ti vrtlozi u pijesku takođe unose energiju u vrt.

Iako se pijesak često koristi kao zamjena za vodu, voda je takođe prisutna u nekim zen vrtovima. Pomisao da bez vode nema života povezuje ovaj vrt sa životom. Isto tako, u zen vrtove mogu biti dodane neke pažljivo izabrane biljke ili građevinski elementi kao što su puteljci, mostići i svjetiljke. Svaki od navedenih elemenata ima tačno određeni značaj i namjenu, kako bi se stvorio miran, izbalansiran ambijent potreban za meditaciju.

U takvom jednom vrtu i vi biste se, nakon stresnog radnog dana, mogli opustiti uz kolačiće, cvijeće, mirise, fine šoljice za čaj.

Ceremonija čaja u enterijeru

Čajna ceremonija u Japanu ističe duhovno stanje mirovanja i to je tradicija koja je i danas dosta popularna u Japanu.

Umjetnost služenje čaja odvija se u prostoru posebno predviđenom za to, bilo da je u pitanju čajni vrt ili neka druga prostorija. Ono što je bitno je da se ne zaboravi da je ideal približavanje prirodi, pa ako se to postiže i sklanjanjem pod slamnati krov, u prostoriji čija veličina jedva prelazi metar kvadratni, svejedno ta prostorija mora biti izgrađena i namještena u umjetničkom duhu.

Umjetnost služenja čaja podrazumijeva pojednostavljivanje i to, prije svega, putem neupadljive samotne kolibe sa slamnim krovom, podignute, recimo, pokraj nekog starog borovog stabla, tako da izgleda da je dio prirode, a ne kao djelo ljudskih ruku. Kada je njen oblik na ovaj način simbolizovan jednom za svagda, on dopušta sebi da bude dalje umjetnički obrađivan.

Podrazumijeva se da sam prinicip obrade mora biti u savršenom skladu s prvobitnom idejom koja stoji iza njega, odnosno sa odstranjivanjem nepotrebnog.

Umjetnost čaja je najduže povezana sa zenom, ne samo s praktične strane, već i u načelu, kad se radi o pridržavanju duha koji prožima čitavu ovu ceremoniju. Ovaj duh, posmatrano kroz prizmu osjećaja sastoji se od sklada, poštovanja, čistote i spokojstva i ta četiri elementa su neophodna da bi se čajna ceremonija mogla uspješno privesti kraju.

Opšta atmosfera u prostoriji za čaj naginje stvaranju sveprisutne blagosti: dodira, mirisa, svjetla i zvuka, a čitav ovaj ambijent odražava ličnost onoga koji ga je stvorio.

Na primjer, arhitektonski elementi, kao prozori i paravani su još jedan izvor blagog preovlađujućeg šarma, jer je svjetlost koja dopire u ovu prostoriju uvijek blaga i umirujuća i pogodna za meditativno raspoloženje.

Umjetnost čaja, princip koji nadahnjuje prostoriju za čaj od njene izgradnje pa do izbora pribora za čaj, tehnike serviranja, kuvanja hrane, nošenja odjeće... Veoma je bitno viđenje prožimajućeg prisustva elemenata.

Print