Njegovi krupni, sjajni listovi neobičnog oblika čine ovu sobnu biljku jednom od najomiljenijih. U vatrenocrvenoj saksiji pravi je mamac pogleda.
Ova biljka potiče iz tropskih krajeva tako da nije teško zaključiti kakvi joj uslovi odgovaraju - dosta svjetlosti, toplote i vlage. Nažalost, ona je još slabo poznata kod nas kao sobna biljka.
Veoma je interesantna sa svojim prelijepim tamnozelenim, tvrdim, kožastim, duboko urezanim, zaoštreno-srcastim listovima, koji stoje gusto na čvrstim peteljkama.
Omiljen je i zbog jarkih boja svojih voštanih cvjetova u obliku srca. Mogu biti bijeli (najčešće), crveni, pink ili neka kombinacija ovih boja. Cvjeta svake godine, najčešće od februara do jula. Vrlo se često koristi i kao rezani cvijet jer u vazi može da traje i više od mjesec dana.
Ime je anturijum dobio od grčke riječi anthos - cvijet i oniz - rep (zbog izduženog oblika cvata).
Uzgoj
Anturijumu ili flamingovom cvijetu najviše prija mjesto na poluzasjenjenom prozoru, što znači da mu direktna Sunčana svjetlost škodi. Temperatura u prostoriji ne smije biti niža od 15°C.
Zalivati ga treba uredno samo mekom, mlakom vodom, u kojoj nema ni trunke kreča (najbolje kišnicom, a ako nema kišnice prokuvanom vodom), ali ne previše, da se ne bi hvatala plijesan na zemlji.
Zimi kad se grije i ljeti za vrijeme velikih vrućina treba ga bar dva puta dnevno orositi pomoću rosilice mlakom vodom.
Da ne bi oskudijevao u vlažnom vazduhu, koji mu je veoma potreban, tacna ispod saksije treba stalno da bude napunjena vodom, u kojoj je preokrenut tanjirić, a na njemu postavljena saksija, tako da stalno isparavanje vode obezbjeđuje potrebnu vlagu.
Njegov cvijet je veoma lijep i interesantan i ako se odreže s matične biljke u vazi dugo ostaje svjež.
Zemlja koja anturijumu najviše odgovara jeste ona rastresita, treset s malo pijeska. Inače, biljku bi trebalo presađivati svake druge, treće ili četvrte godine i to u plitke posude jer nema dubok korijenov sistem.
Presađivati ga treba u mješavinu podjednakih dijelova dobre šumske zemlje, sasvim usitnjene šumske mahovine, kojoj treba dodati sitnih komadića drvenog uglja.
Prilikom presađivanja na dnu saksije treba staviti dosta djelića od razlupanih saksija ili šljunka, da bi se time obezbijedila dobra drenaža - odvod vode. Žile su dosta krte, pa ih pri presađivanju treba zaprašiti prašinom drvenog uglja. Zasaditi ga treba toliko duboko da se žile na vrhu pokriju zemljom, kako bi se olakšao pristup vazduha.
Ljeti, dok biljka raste i cvjeta, treba je prihranjivati svakih 14 dana. Ako su uslovi za njegu biljke povoljni životni vijek anturijuma je neograničen, ali ako nisu onda je kraći od jedne godine. To nije biljka za početnike i može dobro uspijevati samo ako su svi uslovi pogodni.
Razmnožavanje
Razmnožava se dijeljenjem bokora u rano proljeće, kada se i presađuje. Pri dijeljenju bokora dobro razrasle, starije biljke trebalo bi voditi računa da svakom dijelu pripadnu i korijen i listovi.
Podijeljene biljke se sade u pliće, a šire posude, uz obavezan drenažni sloj na dnu. Tako posađene biljke trebalo bi zalivati redovno i to prije podne, uz prihranjivanje da bi iste godine cvjetale. Veliki flamingo (anthurium andreaanum) je najrasprostranjeniji i najljepši anturijum, s velikim i lijepim cvjetovima i listovima.
Bolesti i štetočine
Gljive i insekti su česti uzročnici sušenja anturijuma. Trulež korijena prouzrokuje gljivica i prve vidljive promjene na napadnutim biljkama su zaostajanje u rastu, promjena boje listova i uvenuće listova. Korijen takvih biljaka je crn. Oboljenje se naglo širi u jesen i zimu, kada se biljke zbog nižih temperatura drže u suviše vlažnim uslovima.
Ova biljka zahtijeva dobro dezinfikovanu ili sterilisanu zemlju, koja se smije upotrijebiti tek pet-šest nedjelja poslije sterilizacije. Na listovima anturijuma mogu se javiti krupne, mrke pjege nepravilnog oblika, oštro ograničene žućkastim obodom.
U okviru pjega uočavaju se crne tačkice, to jest, piknidi gljive, koja prouzrokuje pjegavost lišća. Oboljenje se javlja u uslovima povećane relativne vlažnosti vazduha i pretjerane vlažnosti zemljišta.
Anturijum često napadaju i štetočine, najčešće insekti - pregljevi, tripci i štitaste vaši. Sisajući biljne sokove, ovi insekti iscrpljuju biljku. Napadnuti biljni dijelovi propadaju. Biljke treba prskati sredstvom koje se nabavlja u poljoprivrednoj apoteci.
Čest problem su i blijedi listovi sa smeđim flekama u sredini. Uzok može biti zasićenost đubrivom ili direktno sunce. Stoga će povremeno brisanje listova anturijuma tj. sloja prašine na njima, umanjiti prodiranje svjetlosti.