Voćke su kulture koje na istom mjestu ostaju 20-25 godina. Tlo, pa i ono najbogatije hranjivim sastojcima, ne sadrži dovoljno istih za redovne i obilne urode svake godine. Svaki proizvođač koji ozbiljno razmišlja o proizvodnji, svake godine mora unijeti u tlo određenu količinu gnojiva.
Voćne vrste preko korijena primaju i provode u vodi otopljene mineralne materije, a iz vazduha preko lista uzima ugljen-dioksid i kiseonik. Osim makroelemenata (fosfor, kalijum, magnezijum, kalcijum, sumpor, i dr), voćkama su potrebni i mikroelementi (željezo, bor, cink, mangan, bakar, molibden i kobalt). Nedostatak jednog od makro ili mikroelemenata negativno se odražava na rast i razvoj vinove loze.
Često se postavlja pitanje univerzalnog rješenja za gnojidbu voćaka. Zbog specifičnosti svakog voćnjaka, a samim tim i pojedine voćne vrste, jedinstvenog recepta jednostavno nema. Međutim, postoje orijentacione norme gnojenja koje se utvrđuju na osnovu istraživanja. Hemijska analiza tla pokazuje stvarni odnos hranjivih sastojaka u tlu, pa se na osnovu nje i opšteg stanja voćnjaka, te očekivanog uroda određuje količina gnojiva koju je potrebno unijeti gnojidbom. Prema starosti voćnjaka razlikujemo gnojidbu mladih voćaka i gnojidbu voćaka u rodu. U periodu uzgoja mladih voćaka osiguravaju se optimalne količine biljnih hranjiva. S proizvodnog stanovišta najvažniji je period pune rodnosti voćaka. Redovna gnojidba dugogodišnjih nasada obavlja se dva ili tri puta godišnje, a sastoji se od osnovne gnojidbe i prihrane.
U osnovnoj gnojidbi koriste se NPK formulacije gnojiva s manje azota, a više fosfora i kalijuma. U prihrani je situacija obrnuta, te se koriste uglavnom azotna gnojiva. Osnovna gnojidba voćnjaka vezana je za jesensku obradu tla i služi prvenstveno za unošenje fosfora i kalijuma u dublje slojeve tla. U tom periodu dodaje se i malo azota koji služi za ishranu korijena tokom zime i njegovo nakupljanje u tkivu drveta.
Gnojidbom voćaka osiguravaju se redovni i visoki urodi, dobar kvalitet plodova, te ono što je vrlo bitno, ravnoteža razvoja vegetativnih i generativnih organa. Gnojidba voćaka koje su u fazi plodonošenja obavlja se u nekoliko navrata, te stoga razlikujemo osnovnu gnojidbu, ranu proljetnu gnojidbu i prihranu.