Trajnice su omiljena vrsta među svima koji se bave baštovanstvom, a osim što žive i cvjetaju godinama, uglavnom nisu zahtjevne, pa će uspijevati čak i ako na njih s vremena na vrijeme zaboravite. Takav su primjer dnevni ljiljani, rudbekije, jorgovan...
Kao i sve druge biljke, trajnice će cvjetati duže i ljepše ako im se pravovremeno posvetite.
Osim što u proljeće prije cvjetanja treba odrezati suve stabljike, a u sezoni izvaditi pokoji korov, ostale njege kada su trajnice u pitanju, zapravo i nema. Najviše posla biće kad se trajnice prvi put siju ili sade. U rano proljeće suve nadzemne dijelove trajnica treba odrezati sve do tla, pazeći da se pri tom ne oštete mladi zeleni listovi ili pupovi. Orezivati se može i tokom sezone rasta, kako bi se potaklo novo cvjetanje. Bujnije cvjetanje može se postići i redovnim otkidanjem cvjetnih glavica, a što se više otkidaju osušeni cvjetovi, bilje će stvarati više novih.
Početkom sezone treba ukopati oko korijena malo svježeg komposta, a svakih šest do sedam godina trajnicu treba izvaditi i pomladiti.
Najjednostavnije trajnice za održavanje su:
Neven (Calendula sp.) je jednogodišnji cvijet, a budući da je njegovo sjeme otporno, može se sijati u jesen, jer će tada cvjetati mnogo ranije. Želite li postići još jedno cvjetanje, osušene ljetne cvjetove porežite do listova u podnožju biljke. Stari narodi cijenili su ga kao biljku koja pomlađuje ili su ga upotrebljavali za ukrašavanje oltara u svojim hramovima, dok su drugi njegovim žutozlatnim laticama ukrašavali i aromatizovali hranu. Neven je biljka 20-50 cm visine, od sredine razgranata. Donji listovi su loptasti, postupno se sužavaju u krilastu peteljku, gornji listovi su suličasti. Cvjetne glavice su promjera od dva do pet cm, narandžaste do žute boje žumanjka. Plodovi su uvijeni prema unutra, različitih oblika. Sije se od aprila do juna, ponekad i u septembtru. Nicanje je nakon deset sedmica, a pošto se sam zasijava, ponekad sjeme pobjegne iz bašte i raste uz plotove i puteve. Otkidanjem ocvalih cvjetova sprečava se pretjerano samozasijavanje i produžuje aktivni rast.
Dnevni ljiljan (Hemerocalis sp.) je visoka trajnica koja je lijepa i prije cvjetanja, jer stvara gusti sklop listova. Cvjeta ljeti, najbolje na suncu, prema kojem će se, poput suncokreta, okretati njeni cvjetovi. Cvjetovi kada se otvore većinom traju samo jedan dan. Biljke uglavnom rastu u nepravilnim grmastim skupinama, lučno savijenih, izduženih, tamno zelenih listova dužine 75 - 120 cm. Kod nižih i patuljastih vrsta i kultivara dužina listova iznosi svega 23 - 35 cm. Cvjetovi, koji dolaze u velikoj različitosti oblika i boja, stoje na uspravnoj, ponekad razgranatoj cvjetnoj stabljici i cvjetaju uglavnom od kasnog proljeća do kasnog ljeta. Mnogi ljiljani ovog roda cvjetaju više puta tokom cijele sezone. Boja cvjetova obuhvata cijeli spektar boja, od gotovo potpuno bijele, ružičasto bež, nježne boje lavande, žute i narandžaste, pa sve do tamnocrvenocrne boje. Osim dijeljenjem busenova i rizoma, može se razmnožavati i sijanjem sjemena u hladnim staklenicima u jesen ili proljeće.
Uresnica (Cosmos sp.) cvjeta u kasnu jesen, visoka je i bujna, pa joj treba osigurati razmak od barem 45 cm. Budući da je nestabilna, sadi se u proljeće u blizini ograda ili zidova.
Dragoljub (Tropaealum sp.) je otporna, izdržljiva biljka koju ne treba zalijevati. Cvijeta dugo tokom ljeta i rane jeseni. Sije se na razmak od 30 cm ili više jer se može dosta raširiti. To je jednogodišnja zeljasta biljka, oko 15 cm visoka, skoro okruglih listova, gusto protkanih žilama, jarkih narandžastožutih cvjetova, išaranih prugama, svojstvenog mirisa. Pošto cvjeta u junu i julu, upotrebljavaju se svježi listovi i cvijet, a ponekad i zrelo sjeme. Iz lista dragoljuba dobija se sumporno eterično ulje industrijskog naziva Tromalit.
Hortenzija (Hydrangea macrophylla) listopadni je grm koji cvjeta ljeti, a orezuje se u rano proljeće prije početka listanja ili u jesen, tako da se uklone suve cvjetne glavice, čime se cijela biljka skrati na dvije trećine visine. Ova grmolika drvenasta biljka potiče iz Japana. Pogodna je za sva mjesta, ali ipak treba pripaziti da nije na žarkom suncu, jer traži puno vode. Cvjeta od juna pa sve do kraja jeseni. Prekrasni veliki loptasti cvjetovi pojavljuju se u raznim bojama, od bijele, raznih nijansi crvene, te ružičaste. Ima ovalne špicaste zelene listove i može narasti u veliki grm. Treba je orezivati i nakon cvjetanja i to ocvale cvjetove i suvišne grane koje nam smetaju. Mladi izbojci su zelenkaste boje i imaju male pjegice po sebi, dok stare grane možete prepoznati jer su drvenaste.
Rudbekija (Rudbeckia sp.) cvjeta u kasno ljeto i jesen. Dobro podnosi i sunce i blagu sjenu i ne treba je zalijevati. Razmnožava se dijeljenjem grumena s korijenjem u doba mirovanja.
Jorgovan (Syringa sp.) je mirisni grm koji cvjeta u proljeće. Raste gotovo u svim uslovima, a ne treba ga orezivati nakon cvjetanja. On je popularni ukrasni grm, visina mu varira od dva do deset metara. U proljeće proizvodi cvjetove konusnog ili piramidalnog oblika, ljubičaste, bijele ili blijedoružičaste boje. Prirodni areal rasprostranjenja roda su dijelovi jugoistočne Evrope i Male Azije. Jorgovan raste u krajevima gdje nema jakih mrazeva.
Vrtni suncokret (Helianthus sp.) je barem trostruko niži od svog poljskog rođaka. Njegovi cvjetovi pojavljuju se ljeti u grupama i veoma su teški, a biljki tokom cvjetanja treba potpora.
Lavanda (Lavandula sp.) je niski zimzeleni grm intenzivnog mirisa. Nakon cvjetanja, stabljike treba porezati pazeći da pritom ne režete staro drvo. Rasprostranjene su Mediteranom, pa sve do Afrike i jugoistočnih predjela Indije. Uzgaja se mahom u dekorativne svrhe, ali i za komercijalnu upotrebu, a nerijetko je srećemo kako samoniklo raste u prirodi.