Otac će prepustiti orkestar meni

Marku Markoviću, sinu legende trube Bobana Markovića, prije nekoliko godina otac je za punoljetstvo prepustio orkestar. Od tada se orkestar, kojeg je Boban osnovao 1982. godine, naziva "Orkestar Bobana i Marka Markovića", u kojem je sin najvažnija karika, a otac samo član. Postojeći orkestar posjeduje 11 albuma. Nastupali su širom svijeta, a uprkos tome, nikada nisu promijenili mjesto boravka. Porodica Marković živi u južnoj Srbiji, 20 kilometara od Vranja, u mjestu Vladičin Han.

Razgovarali smo s Markom Markovićem, mlađim kraljem trube i novim šefom orkestra, koji nam je pričao o svojim počecima, ambicijama i planovima, interesovanjima i njegovoj ljubavi prema duvačkim instrumentima.

NN: Od kada radite s ocem?

MARKOVIĆ: Ušao sam u orkestar relativno mlad, bilo mi je svega četrnaest godina, a preuzeo sam ga na proslavi punoljetstva. Zapravo, dobio sam ga kao poklon za rođendan, čime je otac održao obećanje da će orkestar dobiti i moje ime. Radimo već šest-sedam godina, tako da je vrijeme i za novi album, koji je u planu. Biće to moja samostalna ploča.

NN: Znači li to da ćete u dogledno vrijeme funkcionisati kao dva odvojena orkestra, posebno Bobanov, a posebno Vaš?

MARKOVIĆ: Ne vjerujem da će se to desiti. Otac će vjerovatno svirati još samo nekoliko godina i onda će u potpunosti orkestar prepustiti meni.

NN: Dokazali ste se i stekli očevo puno povjerenje?

MARKOVIĆ: Mislim da jesam i da ima dovoljno razloga da bude ponosan, a svojim radom dokazaću da mogu još više.

NN: Rekli ste da je u planu novi album. Koliko će se on razlikovati od prethodnih?

MARKOVIĆ: Neće mnogo, jer se moj rad u dosadašnjem periodu pokazao kao uspješan. Mislim da ću malo promijeniti stil i ubaciti neke nove instrumente. Nismo još s menadžerom pričali o realizaciji te zamisli, tako da je još rano govoriti o tome kada će album izaći. Trenutno kod kuće radim neke demo snimke za tu ploču.

NN: Znate li orjentaciono koliko je vaš orkestar od nastanka do sad održao nastupa?

MARKOVIĆ: Teško pitanje. Zaista ne znam koliko smo do sad koncerata imali. Bilo ih je na sve četiri strane svijeta.

NN: Koliko ih održite u toku jedne godine?

MARKOVIĆ: Zavisi, iz godine u godinu sve više. Mislim da se ta cifra kreće od 100 do 115 koncerata.

NN: Priznanja ste davno prestali brojati?

MARKOVIĆ: (smijeh) Mnogo priznanja smo dobili. Orkestar se više neće takmičiti u Guči, jer smo dobili sva moguća priznanja. Otac nema više prava da se takmiči, a i bilo bi suvišno. Možda ću se ja takmičiti za dvije godine, pošto čujem da će 2010. biti svjetsko takmičenje. Ozbiljno razmišljam da se oprobam i dokažem na ovom takmičenju, bez oca, pod nazivom "Orkestar Marka Markovića".

NN: Koji je najveći bakšiš koji ste dobili?

MARKOVIĆ: Nije bitno koliko zarađujemo i koliko imamo bakšiša. Bitno je da uživamo u poslu kojim se bavimo i da ima dosta nastupa.

NN: Koliko vam obično traju koncerti?

MARKOVIĆ: To zavisi od publike odnosno atmosfere. Ako nas dočekaju i podrže onako kako smo zamišljali, onda koncert traje dva-tri sata. Bez publike bili bismo niko i ništa. Njihova podrška izaziva skok adrenalina i osjećaj je neopisiv. Divno je kada desetine hiljada ljudi vrišti i aplaudira u tvoju čast.

NN: Gdje ste najbolje prihvaćeni?

MARKOVIĆ: S obzirom na broj nastupa koje smo održali i zemalja u kojim smo nastupali, zaista je teško reći. Ako baš moram izdvojiti, neka to bude Mađarska. Interesantno je reći da smo tamo možda čak i poznatiji nego u Srbiji.

NN: Kada nastupate u inostranstvu, uživaju li i stranci u zvucima vaših truba?

MARKOVIĆ: Da, ima dosta stranaca, a ujedno dođu da nas čuju naši ljudi, pa nam to predstavlja dvostruko zadovoljstvo.

NN: Koji je ovo put kako ste u Banjaluci?

MARKOVIĆ: Čini mi se da je ovo treći put kako smo ovdje. Banjalučani su se pokazali kao izvrsna publika i vatreni ljubitelji trube. Svaki put nas podrže na adekvatnan način.

NN: Glumili ste i u filmu "Guča". Kakva su iskustva?

MARKOVIĆ: U pravu ste, bilo je to prije tri godine, imao sam glavnu mušku ulogu. Dušan Milić je režirao taj film i to je bilo za mene jedno prelijepo iskustvo. Tek tada sam film upoznao sa druge, glavne strane kamere i vidio šta je gluma.

NN: Jeste li se možda na snimanju filma upoznali s Tanjom Savić, koja je za njegove potrebe otpjevala numeru "Suknja na šnjiranje"?

MARKOVIĆ: Ne, Tanju inače poznajem, ali se nismo vidjeli na snimanju filma. Ona je za film tu numeru posebno otpjevala, a za potrebe njenog spota uzeti su kadrovi iz filma "Guča".

NN: Šta Vam više odgovara muzika ili film?

MARKOVIĆ: Što se mojih zanimanja tiče, truba definitivno zauzima glavno mjesto u mom srcu, ali to ne znači da se ponovo neću oprobati kao glumac ako me pozove neki reditelj. Štaviše, imam želju opet da glumim i rado ću prihvatiti neku novu ulogu u filmu.