Jan Nemeček, DJ iz Beograda, još u ranoj mladosti je pokazao interesovanje za stvaranje elektronske muzike, koristeći žive instrumente i kompjutersku tehniku. Već u to vrijeme bio je zainteresovan za stvaranje elektronske muzike, oblikujući sopstveni stil bez klišea i stilskih pravila. U desetoj godini piše i snima muziku za dječju seriju "Znam i ja ponešto", kao i reklamne spotove za filmove i serije. Pošto je ostvario kontakte sa sličnim autorima izvan Srbije, učestvuje u raznim projektima koji su izdati širom svijeta. U to vrijeme počinje da sarađuje sa proizvođačima elektronske opreme širom svijeta, koji zvukove koje je on dizajnirao ugrađuju u svoje klavijature kao standard.
Radeći na albumu "Disappearance", on sarađuje sa mnogim poznatim muzičarima (Ljuba Ninković, Laza Ristovski, Vidoja Božinović, Robert Nemeček, itd...) stvarajući konceptualni album po svojoj zamisli. Sa željom da stvori sopstveni stil, a ipak oda utisak familijarnosti slušaocu, "Disappearance" kombinuje različite muzičke stilove, čime Jan pokazuje svoje umijeće u različitim zvučnim okruženjima.
Godine 2005. britanski magazin "Computer Music" ga stavlja na listu 15 "World finest unsigned artists" i iste godine američki "Blue Water Records" izdaje njegov svemirski kolaž pod nazivom "Through the planetary void". Prihvaćen od strane slušalaca i stvaralaca ambijentalne muzike, predstavlja njegovo jedinstveno muzičko putovanje, kombinujući zvuke svemira sa zvucima prirodnih, primitivnih ritmova.
U to vrijeme počinje rad sa Markom Nastićem i Markom Milosavljevićem na zajedničkim izdanjima koja su prije svega minimal techno, click house i slično. Od 2006. godine redovno nastupa na festivalu EXIT.
CD + DVD izdanje "Afterimage" objedinjuje sve njegove ambijentalne radove koji su do sada objavljeni u svijetu, kao i neke neobjavljene numere, zajedno sa video-zapisom njegovog samostalnog nastupa u beogradskom Domu omladine iz aprila 2006. u dolby digital 5.1 zvuku.
NN: Otkud ljubav prema elektronskoj muzici? NEMEČEK: Valjda to interesovanje za elektronsku i uopšte instrumentalnu muziku potiče iz ljubavi prema filmskoj muzici, pogotovo onoj sa različitim elektronskim elementima. Počeo sam slušanjem starijih ambijentalnih i elektronskih izvođača (Brian Eno, Tangerine Dream, J.M. Jarre, itd...) da bih se dosta kasnije zainteresovao i za moderniju elektronsku muziku (minimal tehno, house). NN: Kako su izgledali tvoji počeci bavljenja muzikom? NEMEČEK: S obzirom na to da sam počeo sa muzikom jako rano, negde oko devete godine, imao sam dosta slobode da eksperimentišem. Posle završavanja niže muzičke škole počeo sam da se bavim i osnovama dizajna zvuka, sinteze. Krenuo sam i da se "igram" sa različitim ritam mašinama i sintisajzerima pa otud valjda i ta ljubav prema eksperimentalnijoj muzici. Posle tog perioda ambijentalne muzike u kojem sam i komponovao većinu instrumentalnih kompozicija, usledilo je i poznanstvo sa Markom Nastićem i Markom Milosavljevićem, koji su me zainteresovali za modernije tokove elektronske muzike poput minimala koji je tada tek bio u začetku. NN: Radio si sa mnogim zvučnim imenima. Možeš li nam nabrojati neka? S kim ti je bilo najveće zadovoljstvo sarađivati? NEMEČEK: Tokom godina sam imao priliku da sarađujem i sa različitim stranim muzičarima (još 2003. na kompilaciji časopisa "Computer Music"), ali mi je pre svega interesantna saradnja sa lokalnim izvođačima. U poslednje vreme dosta radim sa Danilom Tomićem sa kojim sam izdao i nekoliko kolaboracija, a i prošle godine smo osnovali prvi domaći netlabel Norbu (www.norbumusic.com) gde su sva izdanja dostupna kao free download. Takođe, tu je i saradnja sa Markom Nastićem i Markom Milosavljevićem sa njihovom "Traffica" izdavačkom kućom. NN: Opiši u nekoliko rečenica svoju muziku? NEMEČEK: Mešavina ambijentalne, instrumentalne i minimal tehno muzike. Od izdanja do izdanja razlikuje se samo žanr koji prevladava. NN: Tvoj posljednji album je "Afterimage". Da li se po nečemu razlikuje od prethodnih? NEMEČEK: "Afterimage" je, može se reći, skup mog dosadašnjeg rada u instrumentalnoj i ambijentalnoj muzici. S obzirom na to da je tu bilo dosta različitih neobjavljenih kompozicija kao i albuma koji su izdati, "Afterimage" je bio način da sve to sjedinim u adekvatnu celinu i predstavim kako sam to oduvek želeo. "Afterimage" je specifičan po tome što je zamišljen za surround slušanje, tako da će oni sa kvalitetnijim hi-fi sistemom moći da uživaju u potpunosti. Tu je takođe i video-snimak mog nastupa iz Doma omladine, koji se razlikuje po tome što su za sve pesme urađene namenske projekcije koje su išle paralelno sa mojom muzikom. NN: Od svih pjesama koje si napravio, koja je tvoja omiljena? NEMEČEK: Pa ne bih baš mogao da izdvojim neku konkretnu pesmu, ali bih u svakom slučaju od ambijentalnih kompozicija izdvojio "Afterimage", kao neku celinu sa kojom sam najviše zadovoljan. NN: Kakvu muziku slušaš u slobodno vrijeme? NEMEČEK: U poslednje vreme najviše slušam: Beka, Bonobo, Nika Kejva, Metjua Herberta, Henrika Švarca i Vladislava Deleja. Eventualno ako me zainteresuje nešto od novih minimal ili deep house izdanja. U svakom slučaju, da me pitate isto za mesec dana verovatno bi se lista dosta razlikovala. NN: Koliko je teško muzičarima s ovih prostora uspjeti u inostranstvu? NEMEČEK: Generalno mislim da oni koji se iskreno bave muzikom uvek mogu uspeti uz dovoljno truda i upornosti. Od lokalnih izvođača najbolji je primer Marko Nastić, koji se zahvaljujući trudu i svom talentu probio i sada je veoma cenjen svuda u svetu kao DJ, a i kao producent. Primetio sam da se u poslednje vreme i izvođači iz BiH dosta pojavljuju po različitim inostranim kompilacijama i izdanjima, kao i da je kod vas dosta razvijena ta tehno scena. NN: Da li te možemo očekivati uskoro u Banjaluci? NEMEČEK: Za sada ne postoji ništa u planu, ali nadam se da ću imati priliku uskoro. NN: Kakvi su tvoji planovi do kraja godine? NEMEČEK: Planiram do kraja meseca selidbu u Ljubljanu zbog studija, pa ću se uglavnom posvetiti produkciji, a manje samim nastupima.