Vrijeme ne liječi rane

Prije tačno godinu dana javnost svih republika bivše Jugoslavije bila je šokirana viješću da je poginuo slavni makedonski pjevač Toše Proeski.

Umjetnik sanjivog pogleda, anđeoskog glasa i velikog srca, kako su ga nesebično nazivali kolege, poznanici, pjevači i novinari, poginuo je u saobraćajnoj nesreći koja se 16. oktobra prošle godine u ranim jutarnjim časovima dogodila na autoputu A3 Zagreb, nedaleko od Nove Gradiške.

Udarna vijest centralnih dnevnika većine TV i radio stanica kod nas i u regionu tog dana nije bila politički obojena, nego se odnosila na pogibiju Proeskog.

S obzirom na to da je ovaj anđeo, kako ga sada nazivaju, za samo nekoliko godina pjesmom i dobrotom premostio razlike između naroda na uzavrelom jugu Evrope, kojim su posljednje dvije decenije harali ratovi i krize, ne čudi što je njegova smrt doživljena kao jedna od najvećih tragedija i što i danas, godinu dana kasnije, taj žal ne jenjava.

Još se na dnu televizijskih ekrana mogu pročitati poruke koje mu upućuju njegovi brojni obožavaoci, kojih, kako se sad čini, ima više nego ikada.

Poručuju mu i danas da je anđeo, svetac, da ga vole, da će uvijek ostati u njihovim srcima i citiraju ono što piše na njegovom grobu, a što svaki od njih osjeća: "Smrt je za smrtnike, a Toše je besmrtan".

Ipak, njegovi Kruševljani sigurno najviše tuguju.

Tošetov grob, pored porodice i poznanika, svakodnevno obilaze oni koji su ga voljeli i koji ga vole, pale svijeće i ostavljaju mu igračke, cvijeće i poruke.

Knjiga žalosti postali su internet sajtovi, korice đačkih svesaka ispisane njegovim stihovima i stari zidovi na kojima su grafite zamijenile tužne poruke posvećene prerano preminulom makedonskom pjevaču.

Koliko je samo bio cijenjen i poštovan od strane kolega s prostora bivše Jugoslavije najbolje pokazuje koncert koji je 5. oktobra u Tošetovu čast održan na Gradskom stadionu u Skoplju, na mjestu gdje je Toše održao svoj posljednji koncert.

Oko 25 najvećih muzičkih zvijezda s prostora bivše Jugoslavije, većinom oni s kojima je sarađivao, pjevali su njegove najveće hitove i uz smijeh, vrisku i pjesmu publike plakali.

Među njima bili su Goca Tržan, Leontina, Željko Samardžić, Bojan Marović, Nina Badrić, Toni Cetinski, Ruslana, Sandi Cenov, kao i mnogi drugi koji su imali priliku da ga čuju i upoznaju.

I oko 50.000 njegovih vjernih obožavalaca, sa transparentima na kojima je pisalo "Te sakam site" i njegovim slikama, pjevalo je i plakalo.

Toše Proeski, koji je, između ostalog, u svojoj pjevačkoj karijeri izdao i obrade brojnih izvornih makedonskih narodnih pjesama, bio je zadnjih nekoliko godina i ambasador UNICEF-a u Makedoniji.

Da je zaista bio obožavan u svojoj zemlji pokazuje i to što je dan sahrane Tošeta Proeskog bio dan žalosti u Makedoniji, a Vlada ove zemlje donijela odluku da poginulog pjevača posthumno proglasi zaslužnim građaninom Republike Makedonije.

Koliko je Toše značio rodnoj Makedoniji pokazuje i vijest o tome da tamošnja pravoslavna crkva (MPC), prema pisanju makedonskog NetPressa, razmatra mogućnost da popularnog balkanskog pjevača proglasi svecem.

Informaciju o tome potvrdio je i vladika Petar, predsjednik crkvene komisije za kanonizaciju, koji je rekao kako je "još rano govoriti o tome, ali će značajnu ulogu u donošenju te odluke imati Tošina humanitarna i vjerska djelatnost".

"Crkva ima svoja pravila za to na koji način se neka osoba proglašava svecem. Inicijativa za to se ne daje odmah po nečijoj smrti. Potrebno je da od toga prođe izvjesno vrijeme, da se daju konkretni prijedlozi, da se sakupe informacije o njegovom djelovanju i tek onda se odlučuje da li ta osoba može postati svetac", rekao je vladika Petar.

Stanovnici Makedonije podržavaju tu inicijativu.

Tošetova djevojka Adrijana Budimir, koja još nije preboljela njegov gubitak, nije bila na spektakularnom koncertu u Skoplju.

Kako otkriva izvor blizak ovoj rukometašici, što se više bliži godišnjica Tošetove smrti, sve joj je teže.

Kako i ne bi bilo?! Kada ljudi koji su ga gledali samo na televiziji i nisu do njegove smrti gotovo ni znali koliko je dobar čovjek zaista bio još pate i žale ga, ne čudi što njegovoj porodici i djevojci gubitak ništa ne može da nadoknadi.

Ovo je prva u nizu godišnjica koje će uslijediti, tako da su rane još suviše svježe da bi se mogao sakriti bol, a sjećanja i uspomene na njegovu dobrotu, talenat i humanost su suviše veliki da ikada padnu u zaborav.