Muzika

Hetera: Treći album predstavljaće kompletan preobražaj

Hetera: Treći album predstavljaće kompletan preobražaj
Hetera: Treći album predstavljaće kompletan preobražaj

Beogradski metal bend "Hetera" nastupao je kao predgrupa bendu "Slipknot" na velikim koncertima u Beogradu i Zagrebu. Bend je osnovan krajem 2000. godine, a njegov prvobitni naziv bio je "Spirit of Destruction". Muzički pravac koji su tada slijedili bio je hard core punk s uticajem metala.

Bend je vrlo brzo isplovio iz demo voda i pojavio se 2002. godine na kompilaciji beogradske radio-stanice 202, najboljih YU demo bendova. Godinu dana poslije mijenjaju ime u "Hetera", te izdaju album prvenac na srpskom jeziku "Sa one strane", na kojem promovišu melodic black gothic pravce. Nakon turneje u organizaciji Radija Beograd 202 i svirke na Trgu Republike u Beogradu, počinju rad na drugom albumu "Taida", na kojem prezentuju moderniji melodic black metal zvuk.

Nakon nastupa na EXIT festivalu 2006, u bendu dolazi do radikalnih promjena. Pored Marka Lazića, Luke Jurašina i Ivana Stankovića, u bend dolaze Dobroslav Slijepčević, Aleksandar Vučetić (vokali) i Andrej Mišić (bubanj). U ovoj postavi bend je nastupio na "EXIT festu, '07". Takođe je snimljena prva pjesma koja promoviše novi materijal, po imenu "Issues".

Trenutno završavaju snimanje trećeg albuma pod uticajem industrial modern metala, a najavni singlovi "GoroNee" i "Davidians" već su zauzeli visoka mjesta radijskih demo lista.

O koncertu "Slipknota", novom albumu, festivalima i metal sceni u Srbiji razgovarali smo sa frontmenom benda Aleksandrom Vučetićem.

NN: Nastupali ste kao predgrupa "Slipknotu"? Kakav je bio osjećaj nastupati pred beogradskom i zagrebačkom publikom u "Areni" i Domu sportova?

VUČETIĆ: Uh, jesmo. Ovo pišem jutro nakon nastupa u Beogradu, tako da su mi utisci sa oba koncerta i dalje smešani. Jedno je sigurno, bilo je nezaboravno. Oba benda pred kojima smo nastupali su pojasnila zašto se nalaze tu gde jesu na metal, a i svetskoj sceni. Apsolutni šou, od početka do kraja. Mi smo tu bili samo karika u uspinjućem lancu - jedno, nadam se, fino zagrevanje. Opet, osećaj je bio predivan. Publika u oba grada bila je fenomenalna. Zagreb nas je zaista preko svake mere prijatno iznenadio. O Beogradu da i ne pričam. No place like home... Iz naše perspektive, zadovoljniji smo nastupom u Beogradu, usled nekoliko prostih, prevashodno tehničkih činjenica, kao veći prostor, veći stejdž, bolja oprema, svetlo itd. Domaća publika svakako nije odmogla. 

NN: Trenutno završavate svoj treći album?

VUČETIĆ: Tako je. U poslednjoj smo fazi, završavamo vokale i klavijature, sređivanje sitnica, detaljčića i to je to. Morali smo prekinuti zbog pomenutih koncerata, ali sada se punom parom vraćamo na posao. Očekujemo da će sa snimanjem biti gotovo najkasnije do sredine jula, a onda sledi mix master period. Verujemo da ćemo do septembra imati gotov proizvod, te da će album izaći, barem na domaćem tržištu, odmah na jesen. Pesama će biti 12 ili 69, to ćemo rešiti na samom kraju, a trajaće od 50 do 55 minuta. Muziku smo većinom radili Marko, Andrej i ja, mada svaki član benda ima svoju nezamenjivu ulogu u tom procesu. Svi tekstovi su mog izvitoperenog mozga delo, te mi eventualne pritužbe slobodno prosledi.

NN: I dalje ostajete vjerni "One Recordsu"?

VUČETIĆ: Ukratko, ne. "Udugo" - naša domaća scena i njeni izdavači, iako imaju svoju ulogu, nemaju šta da ponude bendovima na ovom razvojnom stepenu. "One Records" ima svoje mesto na toj lestvici i to je korak koji smo mi već prošli. Trenutno, na obostranu žalost, kako muzičara tako i samih izdavača, u našoj zemlji nema uslova da bi odnos te dve stranke procvao u neke unosnije poslove. Na domaćem tržištu ćemo najverovatnije samostalno izneti svoj proizvod, eventualno uz podršku nekog već ustaljenog pravnog aktera, a to su najbolji uslovi koje sebi ovde možemo obezbediti.

NN: Nastupate na EXIT-u i ove godine. Koliko znači jednom bendu da svira na EXIT-u?

VUČETIĆ: Ovo će nam biti četvrti nastup na EXIT-u, čime mislim da smo udarili neku vrstu rekorda, ako ne u globalu, onda barem u metal sektoru festivala. Očekujemo da nam ovo bude ujedno i najzreliji nastup, na kojem imamo nameru da predstavimo što veći komad našeg novog materijala. Svirka na EXIT-u znači zaista mnogo. Prevashodno, donosi ti preko potrebno festivalsko iskustvo. Koliko god mali bend bio, on se mora uklopiti u tu veliku mašinu, kakva je EXIT, a to je velika lekcija. Takođe, tamo dobijate priliku da nastupite na velikoj bini. Makar to bilo i pred 50 ljudi, opet je to prilika da se pokažete u svetlu malo drugačijem od, recimo, beogradskog SKC-a, "Dangube" i Akademije, ili banjalučkog "Music Halla". U prevodu, ako imate priliku, ne propustite je. E da, dobro je i zezanje.

NN: Prvi album je bio na srpskom jeziku. Šta je sa drugim i trećim?

VUČETIĆ: Drugi album je već davao naznake onoga što se kasnije desilo, a što će, nakon izbacivanja trećeg albuma, biti i ovekovečeno. "Taida" je bila mešovit album, na više načina. Na polju jezika bilo je i srpskog i engleskog. Lično smatram da je tom prilikom nađen veoma dobar recept. Ni u jednom trenutku nisam osetio makar naznaku rogobatnosti i neukopljenosti. Ovo govorim iz objektivnog ugla, pošto tada nisam ni bio član ovog benda. Treći album predstavlja već kompletiran preobražaj. Engleski se jedini javlja u pesmama. Publika u regionu je i te kako dovoljno otvorena i obrazovana da bez problema isprati bilo kakav materijal na tom jeziku, a ovim potezom mi dobijamo ogromno proširenje ciljne grupe i čitav novi spektar mogućnosti.

NN: Šta ima veću prođu kod nas, ako bendovi pjevaju na srpskom ili na engleskom?

VUČETIĆ: Pa, to je pitanje na koje je veoma teško, a još više bespotrebno dati odgovor. Ako govorimo o roku, metalu (pošto je, recimo, ogranak hip-hopa potpuno druga priča na jezičkom planu), mislim da nema niti jednog poštovaoca tog žanra koji nije počeo s nekim "Whitesnakeom", "Maidenom", "Metallicom" i sličnim ikonama gitarskog zvuka. Prema tome, apsolutno je jasno da se na našim prostorima jednako mogu ispratiti bendovi koji rabe oba pomenuta jezika. Iz toga barem ja izvlačim zaključak da se o bendu ne može suditi na osnovu jezika koji koristi, već na osnovu kvaliteta koji na tom jeziku iznosi. Ako umeš da napišeš dobar, smislen i ispravan tekst na engleskom i ako pevač može da ga prenese, a da publiku ne bole uši od akcenta, onda udri! Sa druge strane, ako si naklonjeniji poetičnosti i snazi koju srpski jezik nosi sa sobom, daj sve od sebe na tom polju. Ako si kvalitet, treba te poštovati.

Naravno, niko uključujući i mene, nije slep na činjenicu da postoje strane i u ovoj raspravi. Jedni potenciraju srpski, drugi engleski. Moja poruka bi bila da čovek koji će škartirati neki bend samo zato što mu se ne sviđa jezik, nije čovek čije bih mišljenje ikada uvažio. Zatim, ako si bend i razmišljaš o tome, najgore što možeš je da poslušaš tuđe mišljenje pri odabiru jezika. Ne umanjuj sebi šanse, odaberi ono što tebi najbolje odgovara, a ne ono što drugi žele da budeš.

NN: Vaša pjesma je objavljena na kompilacijskom CD-u koji je izašao uz "Metal Edge" magazin u februaru ove godine?

VUČETIĆ: Da, to se desilo u februaru ove godine. "Metal Edge" je objavio našu kratku biografiju i postavio našu pesmu na drugo mesto svoje gratis kompilacije - diska koji se nalazio u svakom od preko 100.000 primeraka časopisa. Distribuiran duž čitave istočne obale, ovaj časopis nam je doneo ogroman feedback, veoma pozitivne reakcije i preko potrebnu pažnju Zapada. Ovime smo dobili jasnu poruku da i tamo ima ljudi koji bi slušali naš zvuk, što je, složićeš se, veliko ohrabrenje za jedan srpski bend. To nam je definitivno bio jedan od pametnijih poteza u karijeri.

NN: Da li metal bendovi imaju perspektivu u Srbiji?

VUČETIĆ: Mislim da je sušta fantazija očekivati da neki metal bend izgradi isplativu karijeru u našoj zemlji, barem u ovom periodu. U budućnosti, možda. Mladim bendovima bih svakako rekao da ne odustaju prerano od te ideje, jer ko zna šta će se sve desiti dok oni sazreju. Mi, malo matoriji i oni još matoriji, teško da možemo mnogo očekivati. Izuzetaka, naravno, ima. Imate, na primer, jednu "Alogiju", koja je do kraja posvećena regionu i koja ima veoma dugu i uspešnu karijeru ovde, ali daleko je to od pravog uspeha, barem onakvog kakvim ga definišu drugde u svetu. Dalje, ta šačica bendova koji su napravili nešto ovde svakako predstavlja veoma retke primere i to je nešto što je bilo vrlo, vrlo, vrlo teško postići. Ova zemlja ima nebrojene talente, mnogo kvalitetnih bendova. Svaki od njih bi negde na Zapadu imao neverovatno dobru šansu da uradi nešto. Ovde, to je mnooogo teže...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije