Grupa "Therapy?" će na festivalu "Nektar Demofest" nastupiti u petak 24. jula. Bend iza sebe ima 12 studijskih albuma, mnogo singlova, nebrojene nastupe na najvećim svjetskim festivalima i zasigurno spada u sami vrh svjetske alternativne scene, gdje uživaju gotovo kultni status.
Nedavno je izašao njihov novi album pod nazivom "Crooked Timber", a publika će u Banjaluci imati priliku da čuje kako on zvuči uživo. O novom albumu, nastupu na "Nektar Demofestu", muzičkoj industriji, ali još nekim stvarima razgovarali smo s Majklom Mekiganom i Endijem Keirnsom, basistom i pjevačem benda "Therapy?".
U Banjaluci ćete nastupati na festivalu koji ima za cilj da promoviše mlade bendove iz cijelog regiona. Imate li običaj ili vremena da posjećujete koncerte mladih bendova?
MEKIGAN: Ja lično nisam čuo ni za jedan bend koji će se pojaviti na festivalu, ali mi je unaprijed drago što ću vidjeti njihove nastupe uživo. Zapravo, sva trojica pratimo muzičku scenu, i to sve vrste tj. rok, elektronsku, ma zaista sve... i uvijek smo jako srećni kad čujemo neki novi kul bend. Nil, naš bubnjar, uvijek je u toku s novim stvarima, a Endi stalno pakuje novu muziku na iPod koju zajedno preslušavamo. Mi smo bili ljubitelji muzike i prije benda, a sad je pratimo još i više, tako da nas uvijek interesuju i zaintrigiraju novi zvukovi i muzika.
Mladi bendovi koji će nastupiti na festivalu imaće priliku da dijele s vama isti stejdž i opremu. Šta mislite da li će to na neki način uticati na njihov budući rad, jer vjerovatno su mnogi od njih vaši fanovi?
MEKIGAN: Hehe... Pa ne znam, vrlo mi laska da su neki od tih umjetnika pod našim uticajem ili im se samo sviđa naša muzika. Moram priznati da mi je to prilično iznenađujuće. Nadam se da se taj uticaj očituje kroz to da, kada nas slušaju, shvate da ne postoji neki "specifični" način sviranja. Mi smo počeli prije gotovo 20 godina u Sjevernoj Irskoj i, da budem iskren, niko iz muzičke industrije nas nije ozbiljno shvatao. Jednostavno nismo svirali muziku koja je u Irskoj bila popularna u tom trenutku. Furali smo svoju stvar i imali malo, ali dovoljno naše prave publike... Zato vjerujem da je umjetniku bitno da u srcu zna da radi za pravu stvar.
Nedavno je izašao vaš novi album. Kakve su reakcije?
MEKIGAN: Novi album smo završili u martu i već je u prodaji. Zasad ima odličan odziv i reakcije su, na našu sreću, super.
Vaš novi album izašao je i na vinilu. Zbog čega? Da li je u pitanju neka nostalgija?
MEKIGAN: Da, napravili smo ograničeno izdanje albuma na vinilu, koje je, kako sam ja informisan, već rasprodato. Mi smo svi veliki fanovi 12 albuma i gledamo ih isključivo kao umjetničko djelo, i kad su nam iz produkcije predložili tu ideju prihvatili smo je bez imalo kolebanja. Znam da većina ljudi vidi vinil kao mrtav format, ali vjerujem da postoji nešto stvarno lijepo i posebno u tome da posjeduješ fizički predmet za puštanje muzike. Kad god imam priliku kupujem ploče i mislim da je sve više ljudi koji vide muziku kao nešto više od digitalne datoteke na kompjuteru.
Kakav je koncept novog albuma? Jeste ostali vjerni svom zvuku? Ima li neka pozadinska priča?
KEIRNS: Osnovni koncept albuma je bio pokušaj da se dosegne nivo vlastite svijesti i shvati šta ona zapravo podrazumijeva. Takođe, htjeli smo inspirisati ljudsku snagu, te želju da nastavi dalje, uprkos sveprisutnom užasu i patnji. Zapravo, lično mislim da "Therapy?" oduvijek slijedi svoj vlastiti put i nekako se samo nadograđuje na već postojeće korijene.
Hoćemo li imati priliku čuti nešto s novog albuma i u Banjaluci?
MEKIGAN: Nisam baš siguran koliko dugo ćemo svirati, ali svih 12 albuma se nikako ne mogu predstaviti na samo jednom koncertu. Ipak, mislim da ćemo dosta pažnje posvetiti "Crooked Timber", jer ta stvar je posebno dobra kad je izvodimo uživo i stvarno svi uživamo u tome.
Bend vašeg kalibra i statusa vjerovatno ima mnogo koncerata širom svijeta. Dugo ste na sceni i iza sebe imate dosta albuma. Možete li napraviti malo poređenje kako je to bilo prije, a kako je danas kada su u pitanju scena, komunikacija s fanovima, muzika sama?
MEKIGAN: Upravo sam o tome razgovarao ovog vikenda s jednim prijeteljem koji se bavi muzikom i zaključili smo da to vrlo uslovljeno razvojem komunikacije, tehnologije i nevjerovatnog jačanja Interneta. U vrijeme kada smo mi počinjali, nije bilo baš lako baviti se underground muzikom... Trebalo je pisati ljudima, naručivati ploče i opremu iz inostranstva, a samo rijetki bendovi su se usuđivali posjetiti Belfast. Danas bih vjerovatno mogao downloadovati cijeli niz albuma i informacija o bendovima, izučavati njihovu opremu, te kupovati istu, takođe online, naručiti rok odjeću, naučiti sve njihove pjesme putem Interneta, pisati pjesme u sličnom stilu, formirati bend s mojim online prijateljima, postaviti MySpace stranicu i oglašavati naš prvi album, a sve to za mjesec. U samo mjesec dana! Naravno da sad malo pretjerujem, ali mi se čini, kada pogledam unazad, da je bilo nešto pozitivno u onom načinu odrastanja i stvaranja, kada nije bilo hiperprodukcije. Bendovi su imali vremena da se razvijaju i grade svoj vlastiti stil... Sjećam se "srećnih pehova" kada bismo nešto svirali pogrešno i na kraju dobili potpuno novu stvar. Ponekad, kada muzičar, da tako kažem, previše zna ili ima previše informacija, jako je teško svaki put stvoriti nešto novo, jer većina stvari zvuči kao nešto već viđeno i poznato.
Ipak, pozitivna strana Interneta jeste što danas mnogo veći broj ljudi može slušati i sebi snimati muziku do koje je prije bilo teško doći. Danas svi imaju iste šanse da ih ljudi čuju i nijedan žanr niti zemlja nisu favorizovani. Jednostavno, s ovom tehnologijom svi imaju iste šanse.
Sve u svemu, i jedno i drugo vrijeme imaju svoje prednosti i mane, ali na kraju je bitna samo muzika. Uprkos produkciji, parama i svemu ostalom, dobri bendovi su uvijek svirali i sviraće dobru muziku, a loši lošu.
Kao muzičari, da li više preferirate velike festivalske nastupe ili možda manje klupske svirke?
MEKIGAN: Da budem iskren, za mene je svaka svirka dobra svirka. Naravno, svaka je različita i zapravo je diktira publika. Ukoliko sviramo na festivalu, moramo se uklopiti u atmosferu i vibru koja postoji, jer ljudi koji dođu su tu i radi drugih bendova i vjerovatno da neki i ne poznaju našu muziku. Sa druge strane, ako sviramo u klubu ili nekom teatru, većina ljudi je tu samo zbog nas i tada možemo napraviti malo intimniji nastup. Svakako, sve varijante su cool i ja ih gledam kao izazov za dobar nastup.
Za kraj, imate li nešto poručiti publici koja će vas slušati u Banjaluci, ali možda i bendovima koji će se takmičiti na festivalu i vjerovatno čitati ovaj razgovor prije?
MEKIGAN: Svi smo stvarno uzbuđeni što dolazimo u BiH i radujemo se što ćemo upoznati vašu publiku i zajedno napraviti vrhunski rok šou. Siguran sam da drugi bendovi ne trebaju nikakavi savjet od mene... Dovoljna im je samo dobra publika.
Preuzeto sa sajta www.nektardemofest.org