Šigetaka Kurita je 1999. godine stvorio prvi emotikon, trebalo je da radi s mrežom od 12x12 piksela, te nije ni slutio da će njegov rad doživjeti toliki uspjeh.
Šigetaka je na raspolaganju imao ukupno 144 tačkice ili 18 bajtova podataka - znači da je njegovih 176 piktograma zauzimalo nešto više od tri kilobajta. Ta mala količina podataka sadržala je ogromnu količinu značenja.
Džesi Red, suosnivač izdavačke kuće "Standards Manual", koja će objaviti knjigu o prvim emotikonima, kaže da su oni iz dizajnerske perspektive izuzetni.
"Većina dizajnera bi smatrala nemogućim prenijeti 176 ideja, uključujući ljude, mjesta, osjećaje i pojmove - u simbole od 12 bita u roku od pet sedmica, za koliko je Kurita napravio emotikone", istakla je Redova.
Riječ emotikon dolazi od japanskih riječi za sliku, pisanje i znak. Japanski kanji znakovi temelje se na kineskim ideogramima, što znači da je njihovo pismo izrazito slikovito.
"Iako i kanji znakovi i emotikoni predstavljaju ideograme, kanji mi nisu bili inspiracija za stvaranje emotikona. Inspiraciju sam pronašao u piktogramima, mangama i raznim drugim izvorima", kaže Kurita.
Njegovi su emotikoni nastali iz posebnog razloga - kako bi se olakšala komunikacija u novonastalom sistemu mobilnog interneta koji je razvio japanski telekomunikacijski div "NTT DoCoMo".
Sistem je nudio mogućnost slanja e-mailova, ali postojalo je ograničenje od 250 znakova, zbog čega su emotikoni predstavljali odlično rješenje za prenošenje željene poruke u limitiranom prostoru.
Prvi emotikoni izgledali su mnogo kockastije od današnjih zato što je Kurita tada morao raditi s rezolucijom od 144 piksela. Danas se oni izrađuju pomoću vektorske grafike pa im je rezolucija puno veća.
Emotikoni su se dugo koristili gotovo isključivo u Japanu. Ostale japanske telekomunikacijske kompanije odmah su ih kopirale, ali simboli nisu bili standardizovani, što je značilo da se nisu mogli koristiti među različitim mrežama.
Oni su tek 2010. godine uključeni u "Unicode", standard koji upravlja kodiranjem teksta. Te su se godine 722 emotikona pojavila na iPhoneu i Androidu. Na službenom "Unicode" popisu danas postoji 2.789 emotikona, koji su drugačiji od prvobitnih.
"Emotikoni poboljšavaju digitalnu komunikaciju, koja se uglavnom odvija preko mobilnog telefona. Ne mislim da su oni štetni za ljudsku komunikaciju, budući da ljudi ne komuniciraju samo digitalno", naglasio je Kurita.
Najpopularniji emotikon na Twitteru je takozvano lice koje plače od smijeha, koje se 2013. godine pojavilo u više od dvije milijarde tvitova. Kuritin najdraži emotikon je srce, i to zbog pozitivne poruke koju šalje.
Prvi su emotikoni 2016. godine postali dio Muzeja moderne umjetnosti u Njujorku i time zauzeli svoje mjesto u istoriji dizajna.
Tri emotikona koja ne znače ono što svi misle
Tvorci emotikona koje svakodnevno koristimo razmišljali su na pomalo drugačiji način nego što smo do sada vjerovali. Iako ih postoji puno više, ova tri emotikona ljudi najčešće koriste u potpuno pogrešnim situacijama!
1. Uspavano lice
Iako se na prvi pogled čini da je riječ o tužnom emotikonu koji plače, stvarnost je potpuno drugačija. U anime i manga kulturi plava suza označava osobu koja spava... Idući put kad poželite prijateljima poručiti da odlazite na spavanje koristite ovaj emotikon.
2. Pobjednik
Koliko ste puta bili bijesni i kako biste to dočarali osobi sa kojom se dopisujete - poslali biste ovog emotikona koji puše kroz nos. Međutim, upravo on poručuje da ste vrlo ponosni na svoju pobjedu.
3. Vrtoglavica
Ovo je još jedan emotikon koji se temelji na anime i manga kulturi, a označava vrtoglavicu, iako smo do sada živjeli u ubjeđenju da je riječ o zvijezdi padalici.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.