BRISEL - Slavni fizičar Piter Higs, koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća predvidio postojanje temeljne subatomske čestice, kasnije nazvane Higsov bozon, rekao je da su nedavna otkrića u Evropskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) dokazala da je bio u pravu.
Eksperimentalna potvrda postojanja Higsovog bozona, koji je u javnosti poznat i kao Božja čestica, bila je jedan od glavnih ciljeva rada novog CERN-ovog supersudarača subatomskih čestica Large Hadron Collidera (LHC) vrijednog 10 milijardi dolara.
Higs je novinarima u utorak kazao da je uvjeren kako je čestica pronađena u CERN-u u julu ove godine upravo ona čije je postojanje predvidio 1964. godine, prenosi Rojters.
"Uvjeren sam da će se pokazati da je to (Higsov bozon), samo je potrebno prikupiti dodatne informacije", rekao je Higs (83).
Podaci koji su dosad prikupljeni u LHC-u "predobro se poklapaju" s predviđanjima za Higsov bozon, česticu koja prema Standardnom modelu elementarnih čestica daje masu svoj materiji, rekao je Higs.
"Kako vidim iz rezultata, još uvijek nije potpuno potvrđeno, ali je gotovo sigurno - spreman sam se okladiti da je to Higsov bozon", rekao je belgijski fizičar Fransoa Englert, koji je takođe radio na teoretskom predviđanju te čestice, prenijela je Hina.
Iako su naučnici prije mnogo godina osmislili teoretski model postojanja tog bozona, bio je potreban golemi projekt izgradnje LHC-a, u kojem je sudjelovalo više od stotinu zemalja, te dvogodišnji rad tog ubrzivača čestica kako bi se došlo do preliminarnih rezultata.
Higs je kazao da je takva vrsta naučne saradnje dobra ne samo za nauku već i za privrede uključenih zemalja, navodi agencija Rojters.
Naučnici CERN-a, međunarodnog instituta smještenog u Švajcarskoj, objavili su u julu da su otkrili novu subatomsku česticu koja bi mogla biti Higsov bozon. Nakon potvrde postojanja te čestice, naučnici su se fokusirali na precizna mjerenja osobina te nove čestice kako bi se dokazalo da je zaista riječ o Božjoj čestici.
LHC je najvažniji CERN-ov projekt i počeo je raditi u avgustu 2008. godine. Sastoji se od podzemnog prstena obima gotovo 27 kilometara, smještenog na dubini između 75 i 150 metara, i akceleratorskih struktura koje ubrzavaju čestice tokom njihova kruženja kroz cijev. Duž prstena akceleratora, na mjestima gdje se snopovi sudaraju, smješteni su detektori čestica koji prikupljaju informacije o česticama nastalim u sudarima i uslovima koji su tada vladali.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.