Prema definiciji Konvencije UN-a za suzbijanje dezertifikacije (UNCCD), dezertifikacija je degradacija zemljišta u sušnim, polusušnim i umjereno vlažnim dijelovima svijeta.
Osim zemljišta, ona utiče na vode te smanjenje biološke proizvodnje ekosistema. Područja dezertifikacije se najčešće podudaraju s polupustinjama i stepama gdje se problem, u kombinaciji s vrlo teškim socio-ekonomskim uslovima, iskazuje u najžešćoj i za stanovništvo najpogubnijoj mjeri.
Ovaj problem je postao predmetom interesa UN-a i stručnjaka tokom i nakon velike suše u Sahelu (Afrika) 1968-1973, kada je umrlo više od 200.000 ljudi i uginulo nekoliko miliona grla stoke. Poljoprivreda je propala u pet država koje i danas drže visoka mjesta na ljestvici najsiromašnijih na svijetu (Etiopija, Sudan, ČAD, Nigerija i Somalija).
Među zemljama pogođenim degradacijom zemljišta nalazi se i Bosna i Hercegovina. Zbog smanjenja kapaciteta zemljišta za vodu te većeg udjela olujnih nevremena češće su bujice i poplave. Voda erodira pretjerane količine zemljišta pa nanosima zatrpava doline, jezera i kanale za navodnjavanje.
Dezertifikacija pojačava siromaštvo koje često za posljedicu ima neishranjenost, nekvalitetnu ishranu i glad.
Glavne metode kojima se želi postići zaštita su obnova i povećanje produktivnosti zemljišta, te održivo korištenje zemljišta i voda. Među najpopularnijim mjerama za ublažavanje posljedica dezertifikacije su pošumljavanje i sadnja zaštitnih pojaseva travnjaka i stabala radi zaštite od vjetrova, pretjeranog isparavanja i erozije, te gradnja umjetnih prepreka poput nasipa i kanala.
Glavna mjera za sprječavanje dezertifikacije trebala bi biti održiva poljoprivreda koja se temelji na ekološkim principima, ekonomskoj održivosti i socijalnoj pravednosti. Temelji takve poljoprivrede trebali bi biti nadzor nad korištenjem i zaštitom zemljišta, vode i drugih prirodnih izvora, te pravilno korištenje zaštitnih sredstava.
Biljni pokrivač djeluje povoljno na ublaživanje erozije i svojim nadzemnim i podzemnim organima, jer smanjuje energiju vode pri padanju odnosno svojim podzemnim organima povećava koheziju zemljišta.
Zemljište nije obnovljiv resurs, ono nije blago jedne generacije nego niza generacija. Zato je neophodno preuzeti mnoge aktivnosti u cilju njegove zaštite:
- Izraditi detaljne programe zaštite zemljišta (vodna prvenstveno, sanirati klizišta);
- Rizik od nastanka smanjiti prevencijom, sanacijom i stabilizacijom;
- Zaustaviti dalju ilegalnu i neplansku sječu šume i time dalju degradaciju zemljišta.
Autor Mr. Milana Mišić je predsjednik Incijative za poljoprivredu, ruralni razvoj i životnu sredinu "Area" Banjaluka
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.