Naučite dijete da se odbrani od napada psa (VIDEO)

Psi najviše napadaju djecu staru od tri do šest godina, a kućni ljubimci često su agresivniji od lutalica. U Beogradu postoji program „Plavi pas“, kroz koji veterinari uče malu djecu kako da se zaštite od napada „četvoronožnih prijatelja“.

Olgica Ivanović je veterinar, hirurg, specijalista u liječenju očnih bolesti kućnih ljubimaca. Uz to, ona i volontira sa grupom kolega i organizuje radionice po vrtićima gdje kroz program „Plavi pas“ dječiji i „pseći“ svijet stapaju kroz interaktivnu igru.

- Ovaj program je poznat širom svijeta – kaže za S media portal Olgica Ivanović. - Kroz edukovanje djece, roditelja i vaspitača u svijetu je znatno smanjen broj ujeda pasa male djece. Statistički gledano, najveći broj ujeda dožive mala djeca u predškolskom uzrastu. Najčešće ih napadaju kućni psi, a ne lutalice. Takođe, napad je uvijek isprovociran dječijim ponašanjem.

„Plavi pas“ je program koji pomaže djeci da shvate ponašanje i trenutno raspoloženje psa, jer odrasli ljudi prepoznaju „znake“ i pasji govor tijela, što nije slučaj kod djece.

- Dijete od tri, četiri godine ne može da razumije reakcije psa. Kad, iz dječije perspektive, pas pokaže zube on se smiješi, a kad laje hoće da se igra. Kroz ovaj program učimo djecu kako da prepoznaju te reakcije i kako da reaguju u slučaju napada. Djeca tog uzrasta su najčešće ujedena za lice, jer uvijek su fokusirana na glavu i oči psa. Tako oni uspostavljaju kontakt sa okolinom, ali ne shvataju da tako uznemiravaju životinju i provociraju je da reaguje. – ističe veterinarka Olgica.

U slučaju napada kućnog ljubimca, kroz program „Plavi pas“ djeca bivaju naučena kako da izbjegnu sukob sa psom. Ovaj program je prilagođen jeziku predškolske djece, jer se kroz igru lakše primaju i pamte poruke veterinara koji ih uče kako pravilno da se ophode prema kućnim ljubimcima ili psima „iz kraja“.

- Vrlo je važno da se djeci slikovito objasni kako da se ponašaju u prisustvu kućnog ljubimca – ističe gospođa Ivanović. - U slučaju da djeca budu napadnuta, učimo ih da stanu mirno sa spuštenim rukama uz tijelo. To se u programu zove „poza drvo“. Ako drže nešto u ruci, to bi trebalo da bace, jer možda je baš to što je izazvalo pažnju psa. Ta „poza drvo“ zapravo govori životinji da nije ugrožena, pa će ona mirno proći. Djeca vole da gledaju psa u oči. Mi ih učimo da izbjegavaju direktan kontakt sa životinjom, jer i pogled iz pseće perspektive može biti shvaćen kao „napad“. Psi najviše reaguju kada se osjećaju ugroženo, kada je ugrožena njihova teritorija ili gospodar.

Program „Plavi pas“ osmislio je međunarodni tim eksperata iz različitih oblasti - dječijih psihologa, pedagoga, pedijatara, nastavnog osoblja, veterinara i umjetnika. Uz priručnik se dobija i CD, gdje pas plave boje u kompjuterskoj igrici uči djecu kako da se sigurno ophode sa psom.

Osim djece, kroz program „Plavi pas“ edukaciju stiču i roditelji i vaspitači. Sagovornica S media portala naglašava da je to vrlo važno, jer su starije osobe iz dječjeg okruženja dužne da upute djecu u pravilan odnos sa kućnim ljubimcima:

- Prvu grešku koju roditelji ili vaspitači prave u susretu sa psima je da djeci kažu „pazi, uješće te“. To je pogrešno, jer se kod djece unaprijed stvara strah koji je u suštini bezrazložan. Djeci bi trebalo skrenuti pažnju da ne diraju psa, ili da prvo pitaju vlasnika smiju li da ga diraju, a ne da se stvara bezrazložan strah od životinja koje su u stvari „čuvari“ a ne „agresori“, i koji su u praksi veliki drugari u igri baš toj djeci.

Društvo ne pokazuje zainteresovanost

Olgica kaže da radionice koje volonterski prezentuju njene kolege nemaju široku društvenu podršku. Uprkos tome, ovaj vid edukacije djece pokazao se kao izuzetno koristan, a lijepo su ga prihvatili i mališani i njihovi roditelji.

- U Srbiju je dolazio jedan od najvećih svjetskih eksperata za rješavanje problema pasa lutalica u urbanim sredinama. Na njegovom predavanju bilo je nešto više od 20 ljudi. On je uspješno riješio problem pasa lutalica i pasjeg bjesnila u Indiji, ali očigledno njegovo predavanje o tome nije pobudilo interesovanje. Ovo je kompleksan problem koji ne može riješiti dobra volja pojedinaca ili grupa koje vole životinje, već država koja bi napokon trebalo da se ozbiljno uključi u rješenje ovog pitanja – kaže veterinarka Olgica.

- Naše radionice još nisu masovnog karaktera. Cilj nam je da ovaj program postane sastavni dio predškolskog obrazovanja. Za sada, moje kolege i ja idemo gdje god nas pozovu i pokušavamo da što više djece uključimo i obučimo pomoću „Plavog psa“. Tokom leta imamo divne radionice na Adi Ciganliji. Tada okupimo veliki broj djece i kroz igru ih edukujemo – prepričava naša sagovornica.

Prema njenim riječima, svi ljudi bi trebalo da porade na tome da se „ljudski“ i „pasji“ svijet približe:

- Psi su prvržene životinje koje daju toliko lijepog ljudima, a zauzvrat traže malo pažnje, ljubavi i odgovornosti.

Mješanci privrženiji od „čistih“ rasa

- Na Zapadu su azili za pse organizovani kao stanica gdje se pripremaju psi za novog vlasnika, ne služe kao deponije pasa lutalica – napominje naša sagovornica. - Kada se razvije svijest o mješancima kojih je u našoj sredini najviše, biće riješen i problem pasa lutalica. Mješanci su mnogo osjećajniji, privrženiji, odaniji od čistih rasa, ali to ljudi uglavnom ne znaju.