Hrvatski naučnici s Instituta Ruđer Bošković (IRB) i Instituta za okeanografiju i ribarstvo (IOR), u saradnji s kolegama iz Brazila, opisali su čak šest do sada nauci nepoznatih vrsta spužvi vapnenjača, ujedno endemskih za Jadransko more.
Takođe, hrvatski tim naučnika napravio je popis svih do sada zabilježenih vrsta spužvi vapnenjača u Jadranskom moru, koji bilježi ukupno 39 vrsta. Rezultati su objavljeni u međunarodnom časopisu za taksonomiju, European Journal of Taxonomy.
U ovom su radu naučnici morfološki i molekularno opisali šest vrsta spužvi vapnenjača novih za nauku, a ujedno endemskih za Jadransko more – Ascandra spalatensis, Borojevia croatica, Leucandra falakra, Leucandra spinifera, Paraleucilla dalmatica i Sycon ancora.
Nova vrsta Sycon ancora pronađena je u podmorju ostrva Paga, a ime je dobila po obliku iglica (spikula) od kojih je izgrađen skelet spužve koji liči na sidro.
"Morfološke analize napravile su kolegice s Universidade Federal do Rio de Janeiro iz Brazila, Michelle Klautau i Fernanda Azevedo. Na IRB-u smo kolegice Bruna Pleše, Helena Ćetković i ja molekularno okarakterisale i filogenetski analizirale vrste koje su na raznim lokacijama u Jadranskom moru prikupili kolegica Bruna Pleše i kolega Vedran Nikolić iz Laboratorije za bentos IOR-a, objašnjava dr. sc. Mirna Halasz, jedna od autorki rada i naučnica u Laboratoriji za molekularnu genetiku Zavoda za molekularnu biologiju IRB-a.
"Morske spužve su nepokretni organizmi trajno pričvršćeni za morsko dno. Zbog toga su tokom evolucijske prošlosti stekli sposobnost da se mogu odbraniti od opasnosti i raznih bolesti proizvodnjom specifičnih hemijskih spojeva. Neki od tih, za sada nauci većinom nepoznatih bioaktivnih spojeva, mogli bi se upotrijebiti u medicini za liječenje zloćudnih bolesti za koje još uvijek nemamo lijeka. Međutim, spužve su danas ugroženi morski organizmi, posebno spužve poput ovih, koje nastanjuju plitki priobalni pojas gdje mnoge ljudske aktivnosti dovode do nestajanja njihovih staništa", objašnjava dr. sc. Vedran Nikolić, jedan od autora rada.
"Nažalost mnoge će vrste možda nestati i prije nego budu otkrivene, čime se nepovratno gubi mogućnost proučavanja njihovih hemijskih proizvoda. Prirodna morska staništa i vrste trebamo očuvati ne samo zbog mogućih koristi za čovjeka, poput novih lijekova ili hrane, već zbog toga što je naša dužnost prepoznati iskonsku vrijednost prirode i sve naše aktivnosti izvoditi na održivi način kako bismo u netaknutoj prirodi mogli uživati mi i naše buduće generacije", zaključuje Nikolić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.