Asteroidi su više od stjenovitih gromada koje lebde u svemiru. Oni su i gromade koje potencijalno sadrže tone i tone korisnih ruda i minerala.
Kompanija nazvana Planetari risorsis (Planetary Resources – planetarni resursi) koja je od osnivanja prije tri godine (2009) pa sve do sada bila gotovo neprimetna, oglasila se prvi put početkom ove nedjelje i objavila planove u kojima navodi da će pomoću svemirskih letjelica bez posade početi da kopa po asteroidima.
U internetskom video prenosu emitovanom uživo u utorak, kompanija je iznijela detalje svojih planova da kroz nekoliko godina najprije lansira teleskope pomoću kojih će izabrati potencijalne rudnike minerala koji plutaju po svemiru i pogodni su za daljinsko rudarenje.
Ovo možda zvuči kao nešto dostižno u dalekoj budućnosti, poput kolonije na Mjesecu, ali projekat je već dobio podršku nekoliko investitora visokog profila, među kojima su suosnivač Googlea, Larry Page i njegov dugogodišnji direktor Eric Schmidt, kao i filmski režiser James Kameron.
Pitate se zašto?
Bavljenje rudarstvom u svemiru moglo bi da se pretvori u još jedan izvor platinskih metala (rutenijuma, rodijuma, paladijuma, osmijuma, iridijuma i platine), važnih materijala koji se koriste u računarima, elektronici i automobilima. Ti se metali mogu naći i na Zemlji, ali ova kompanija tvrdi da se u pomenutim svemirskim gromadama mogu naći znatno lakše i u znatno većim koncentracijama nego u zemljinoj kori.
Kao i bilo šta drugo što uključuje putovanje u svemir i za ovaj poduhvat će biti potrebno da se prevladaju mnoge prepreke prije nego što stvarno započnu iskopavanja na asteroidima. Kao prvo, kompanija će u narednih godinu i po do dvije (eventualno krajem 2013) lansirati svoj istraživački satelit (zapravo teleskop) serije Arkid 100 ( Arkyd-100 Series). On će kružiti oko Zemlje i među 9000 poznatih asteroida u blizini naše planete izabrati potencijalne mete za eksploataciju.
Poslije ove faze, koja će trajati nekoliko godina, Planetari risorsis će započeti konkretna istraživanja pomoću rojeva letjelica serije Arkid 300 koje će kružiti oko izabranih asteroida i utvrđivati čega tačno ima u njima, ali zbog prevelikog broja promjenljivih ne može da saopšti kada bi ova faza tačno počela. Zatim bi uslijedili sateliti koji bi vršili iskopavanja.
Projekat bi pored obezbjeđivanja zemaljske populacije „održivim izvorom plemenitih metala“, mogao da pomogne i buduća dublja istraživanja svemira, jer bi lokacije na kojima se vrše iskopavanja mogle da se upotrebe kao stanice za snabdijevanje vodom i dopunjavanje gorivom.
„Pristup asteroidu bogatom vodom uveliko bi olakšao istraživanje sunčevog sistema u velikim razmjerama“, izjavio je Eric Anderson, jedan od osnivača ove kompanije sa sjedištem u Belviju u okolini Seattlea. „Pored toga što bi služila za održavanje života voda bi se mogla razlagati na kiseonik i vodonik koji bi se koristili za disanje i kao raketno gorivo.“
Anderson je zajedno s Peterom Dijamandisom, drugim suosnivačem, započeo pionirski posao slanja turista milionera u svemir, a njih dvojica sada žele da kopaju po asteroidima jer smatraju da bi se iskopana prirodna bogatsva čija bi godišnja vrijednost iznosila više milijardi dolara mogla uspješno iskoristiti da se pojača zemaljska industrija.
„Na Zemlji se već osjeća smanjivanje raspoloživih resursa, a na ovaj način ćemo nestašicu pretvoriti u obilje“, smatra Dijamandis koji je i na čelu fondacije Eks prajz (X Prize Foundation). „To je moguće i veoma je teško, ali su ekonomski dobici i koristi za čovječanstvo ogromni.“
Kompanija ocjenjuje da bi jedan asteroid od 500 metara mogao sadržati platinske metale u količini jednakoj svim do sada iskopanim količinama na Zemlji. Anderson smatra da bi dobro izabran asteroid od 80 metara sadržao materijal čija je vrijednost veća od 100 milijardi dolara.
„Asteroide bismo mogli da koristimo za rast blagostanja u budućnosti“, rekao je Anderson, koji je zajedno s Dijamandisom devedestih godina prošlog vijeka osnovao kompaniju Spejs advenčers (Space Adventures). Ta kompanija je nekolicini milionera organizovala boravak na međunarodnoj svemirskoj stanici do koje su putovali ruskim letjelicama serije Sojuz (Soюz).
Savjetnik Planetari risorsa i bivši Nasin astronaut Tom Jones, rekao je da komercijalni poduhvati poput ovog mogu da postignu ono što vlade ne mogu: da naprave više jednostavnih i relativno jeftinih svemirskih letjelica, prihvatajući rizik da će neke izgubiti, i proizvode ih bržim tempom.
Posebno je naglasio potencijalnu korist vađenja vode, jer donošenje jednog litra vode na međunarodnu svemirsku stanicu košta 20.000 dolara.
„Vjerujem da pored te svemirske stanice, nećemo moći da budemo stalno prisutni u svemiru ukoliko ne smanjimo troškove sistema neophodnih za održavanje života“, rekao je Jones. „Ti materijali ne samo što će omogućiti da to bude znatno jeftinije, već će donositi i bogatstvo koje će moći da se koristi za dalja istraživanja sunčevog sistema.“
Anderson je rekao i da su investitori svjesni da ova kompanija može da propadne, ali ipak vjeruju da vrijedi pokušati.
Svemirski teleskopi Arkid 100 donijeće i dodatnu korist, poručio je vodeći inženjer kompanije i nekadašnji rukovodilac Nasine misije na Mars, Chris Levicki. Naime, satelitima bi mogle da pristupe i škole, što bi ove nekada rijetke alatke približilo potpuno novoj publici.
Kompanija planira da ostane relativno mala. Trenutno u njoj rade 24 inženjera i mada namjerava da zaposli još ljudi, to sigurno neće biti stotine, rekao je Anderson. Kad počnu iskopavanja očekuje se da će to raditi roboti, jer bi ljudi u svemiru samo povećali troškove. „Možda će za neke ekspedicije biti potrebno prisustvo ljudi, ali nastojaćemo da ih izbjegnemo, jer je to bolje s poslovnog stanovišta.“
I dok se ova kompanija fokusira na asteroide, jedna druga smatra da rudarstvom treba da se bavimo na Mjesecu. Naime, istog dana, u utorak, kompanija Mun ekspres (Moon Express) iz Mauntin Vjua u Kaliforniji, objavila je da je u svoj savjetodavni odbor uključila pet vodećih „lunarnih“ naučnika, jer planira da iskopava vrijedne metale na Mjesecu. U toj kompaniji smatraju da su asteroidi godinama pogađali Mjesec i na taj način nataložili po njegovoj površni vrijedne metale koje nose u sebi.
Njen vodeći naučnik Allan Stern je u objavljenom saopštenju naveo da u uzorcima koje je donijela misija Apolo (Apollo) a i u mjesečevim meteoritima, postoje značajni tragovi platinskih metala, kao i da su lokalizovali mjesta na kojima mogu da isprobaju tehnike iskopavanja. Po njegovom mišljenju, prisustvo vode i platinskih metala na Mjesecu debelo prevazilazi argumentaciju da su asteroidi energetski dostupniji. Mun ekspres zato planira da pošalje robote koji će istražiti pogodna mjesta za otvaranje rudnika na Mjesecu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.