Pri svemirskoj trci između Savjeta i Amerikanaca svaka minuta je značila, a koliko god su bili motivisani međusobnom konkurencijom, naučnici su prije slanja ljudi u svemir morali provjeriti jesu li takav put živa bića uopšte u stanju preživjeti.
Zato su, umjesto čovjeka, prvo odlučili poslati psa - i to na ono što su znali da će biti put s kojeg se nikad neće vratiti. U jeku svemirske trke, Savjeti su 3. novembra 1957. godine u svemir lansirali prvo živo biće - mješanku Lajku, koja je tragično uginula istog dana.
Preživjela je rusku zimu
Sputnjik 2 lansiran je manje od mjesec dana nakon što su Rusi lansirali prvi umjetni satelit Sputnjik 1.
Nikita Hruščov tražio je od svojih inženjera novi spektakl nakon lansiranja prvog satelita i tada je pala odluka da će u orbitu lansirati životinju. Prije Lajke bilo je nekoliko pokušaja s drugim psima, ali samo u svrhu prikupljanja podataka o snalaženju u bezgravitacijskom stanju.
Tri godine staru mješanku našli su na moskovskim ulicama. Moskovske zime i glad bili su razlog zbog kojeg su naučnici mislili da bi pas mogao podnijeti ekstremne uslove.
Zašto baš Lajka
Uz nju, pripreme za let su prolazili još i psi Albina i Muška, ali Lajku su odabrali iz nekoliko razloga, objašnjava ruska biologinja Alilija Kotovskaja, koja je bila i ponosna Lajkina trenerica.
Da bi se psi prilagodili na boravak u kapsuli dugačkoj samo 80 centimetara, Kotovskaja ih je svaki dan premještala u sve manje i manje kaveze, a morali su proći i test sa centrifugom koja je simulirala snagu i buku lansiranja satelita
Od svih drugih kandidata, upravo je Lajka bila najbolja na svim testovima, a njena prilagodljivost postala je njeno prokletstvo, piše Listverse.
"Dobro je bilo što je ženka, jer pri mokrenju nije morala dizati nogu, pa je samim time zauzimala i manje mjesta. Uopšteno, bila je mala i prilagodljiva, a u korist joj je išlo što brzo uči", objasnila je Kotovskaja.
Osim toga, Sovjetima se svidjelo što je Lajka fotogenična te je imala znatiželjan pogled iz kojeg kao da se mogla iščitati inteligencija i dobrota, a i samo njeno ime nosilo je simboliku.
Naime, Lajka znači lavež, a Sovjeti su doista namjeravali "zalajati" na bahate Amerikance.
Znali su da će umrijeti
"Nije postojalo načina da Lajku vratimo nazad i znali smo da će umrijeti, pa su se veče prije misije svi članovi ekipe došli oprostiti s dragom Lajkom", priča Kotovskaja.
Međutim, ovo je bila misija u kojoj je smrt bila jedini ishod. Očekivalo se da će Lajka uginuti, a Sputnjik 2 nisu ni planirali vratiti nazad. Lajku su tri dana uoči lansiranja stavili u kapsulu u kojoj je mogla samo sjesti ili leći.
Tokom polijetanja Lajkino se srce jako ubrzalo, a tek poslije tri sata se vratilo u normalu. Onda je, odjednom, tokom devetog kruga oko Zemlje, temperatura u kapsuli narasla do 40-ak Celzijusa.
Razlog je bila premala izolovanost od sunčevih zraka.
Sputnjik 2 je nakon lansiranja ušao u orbitu i misija je proglašena uspješnom, a Sovjeti su tvrdili tada i kako bi Lajku mogli spustiti padobranom.
Međutim, tokom leta se odlomio dio termalne izolacije. Senzori na psu pokazali su kako joj je puls bio tri puta veći od normalnog i smirivanje pulsa trajalo joj je tri puta duže od onog pri testovima na zemlji.
Lagali su javnost
Lajka je bila žrtvovana kako bi testirali sigurnost svemirskih letova za ljude, a tek 2002. otkriveno je kako je stvarno uginula i koliko je dugo preživjela. Godinama su Rusi tvrdili kako je Lajka bezbolno uginula u orbiti nakon nekoliko dana leta. Čak su i planirali uspavati Lajku nakon sedamicu dana testiranja.
Međutim, senzori su već pet do sedam sati nakon lansiranja pokazivali da nema znakova života, otkrio je 2002. Dimitrij Malašenkov, jedan od naučnika koji je radio na Sputnjiku 2.
Žao nam je zbog onog što smo napravili... Dok je letjelica bila u četvrtoj orbiti oko Zemlje, naučnicima je bilo jasno da je Lajka uginula od stresa i visoke temperature.
Malašenkov je rekao kako se pokazalo da je u tako kratkom vremenu bilo nemoguće realizovati pouzdan system kontrole temperature.
S Lajkom je radio i naučnik Oleg Gazenko koji je 1998. rekao kako mu je žao zbog njene smrti. Izjavio je kako je rad sa životinjama za sve bio oblik patnje jer su se prema njima ponašali kao prema bebama koje ne mogu pričati.
-"Kako vrijeme prolazi, sve više žalim zbog te misije. Nismo trebali to napraviti. Iz misije nismo naučili dovoljno da bi opravdali ubistvo psa", rekao je Gazenko.
(NN/express.hr)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.