Nacionalne manjine služe svim vladajućim strukturama kako u Republici Srpskoj tako i u Federaciji BiH samo kao ikebana u momentima kada treba sebe da prikažu u pozitivnim svjetlu, tvrdi Stevo Havreljuk, predsjednik Saveza nacionalnih manjina RS.
On smatra da položaj nacionalnih manjina u BiH nije na zavidnom nivou jer predstavnici ove kategorije stanovništva nisu dovoljno zastupljeni u lokalnoj, entitetskoj i državnoj vlasti. To im stvara, ističe, prepreku za ostvarivanje mnogobrojnih prava.
Navodi da je prema popisu stanovništva iz 1991. godine u cijeloj BiH bilo oko 36.000 pripadnika nacionalnih manjina.
"Međutim, taj broj je nerelevantan jer se veliki broj ljudi izjašnjavao kao Jugosloveni. Sada je taj broj puno veći", ističe Havreljuk.
Kaže da će Savez nacionalnih manjina RS tokom ustavnih promjena zatražiti izmjene Ustava u segmentu gdje se nacionalne manjine svrstavaju u red "ostalih" i tražiće da se nabroje nacionalne manjine koje su zastupljene u BiH.
NN: Odnedavno ste na dužnosti predsjednika Saveza nacionalnih manjina RS. Koje konkretno aktivnosti možete preduzeti da bi se poboljšao položaj ove kategorije stanovništva?
HAVRELJUK: Savez nacionalnih manjina RS je relativno mlada organizacija koja je nedavno obilježila pet godina postojanja. U Savezu kao instituciji se poboljšavaju i usavršavaju metode kojima bi se poboljšao status nacionalnih manjina u RS. Stanje u Savezu je zadovoljavajuće ali predstoji još puno posla. U prvom redu pokušaću povezati udruženja na cijeloj teritoriji RS. Sada je evidentiran problem u istočnom dijelu RS jer tamo nema organizovanih udruženja i u narednom periodu ćemo poraditi na formiranju udruženja na tom području. Drugi zadatak koji sam postavio preda se je održavanje sjednice Koordinacionog odbora Saveza bar jednom mjesečno i to u drugom gradu da bi se probudila svijest lokalne vlasti o postojanosti manjina u njihovim sredinama.
Takođe u Savezu je bitna sama unutrašnja organizacija. Namjeravam to poboljšati kroz osvježenje rada komisija koje egzistiraju. Imamo pet komisija čiji rad treba osvježiti a to su Komisija za obrazovanje, informisanje, kulturu, Zakonodavna komisija i Komisija za učešće u vlasti.
Pokušaćemo da obezbijedimo kvalitetniji vid finansiranja jer smo se sada finansirali isključivo prema projektima koje smo izrađivali, a mi želimo da imamo redovne izvore finansiranja kroz lokalne i republičke budžete.
NN: Koliko pripadnika nacionalnih manjina živi u RS i BiH i koliko Savez nacionalnih manjina RS broji udruženja?
HAVRELJUK: Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u cijeloj BiH bilo je oko 36.000 pripadnika nacionalnih manjina. Međutim, taj broj je nerelevantan jer se veliki broj ljudi izjašnjavao kao Jugosloveni. Sada je taj broj puno veći jer je tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije došlo do migracije stanovništva tako da je u BiH došao veliki broj pripadnika nacionalnih manjina, prije svega Roma. Sa druge strane, i tadašnji Jugosloveni se sada izjašnjavaju kojoj naciji pripadaju.
Nacionalne manjine u RS organizovane su u Savez nacionalnih manjina koji broji 11 nacionalnih manjina organizovanih u oko 40 udruženja. Najviše ih je u Banjaluci, a udruženja još djeluju u Prijedoru, Prnjavoru, Gradišci, Srpcu i Bijeljini. U RS registrovana su udruženja Čeha, Italijana, Jevreja, Mađara, Makedonaca, Nijemaca, Poljaka, Roma, Slovaka, Slovenaca i Ukrajinaca. Imamo nagovještaj da se priprema formiranje udruženja Crnogoraca i Rusa i svakako ćemo im pomoći. Vrata Saveza su uvijek otvorena. Nadamo se da će i u narednom periodu da se oforme udruženja nacionalnih manjina u drugim gradovima gdje nema organizovanog udruženja.
NN: Ustav BiH poznaje kategoriju "ostali" pod čiji okvir spadaju i nacionalne manjine. Da li to treba mijenjati?
HAVRELJUK: Savez nacionalnih manjina RS će tokom ustavnih promjena zatražiti izmjene Ustava u segmentu gdje se nacionalne manjine svrstavaju u red "ostalih" i tražićemo da se nabroje nacionalne manjine koje su zastupljene u BiH. Mi smo bili ustavna kategorija u Ustavu RS, no kako se ovaj ustav morao uskladiti sa Ustavom BiH, na tom nivou nije bilo razumijevanja za naše zahtjeve i tako su nacionalne manjine došle u vanustavnu kategoriju.
NN: Vrijeđa li to pripadnike nacionalnih manjina?
HAVRELJUK: Da. To nacionalne manjine izuzetno vrijeđa jer svrstava nas u koš sa onima kojima nije stalo da budu opredijeljeni ili su jako malobrojni pa im je svejedno kako će se izjašnjavati.
NN: Raspolažete li podacima koliko su pripadnici nacionalnih manjina zastupljeni u institucijama vlasti na entitetskom i državnom nivou?
HAVRELJUK: Imamo nekoliko funkcionera koji se izjašnjavaju kao pripadnici nacionalnih manjina, ali opet ponavljam, oni su na te funkcije došli kao pripadnici političkih stranaka.
Tako je pomoćnik ministra za prosvjetu i kulturu u Vladi RS Ukrajinac, Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine RS se izjašnjava kao Crnogorac, a Sven Alkalaj, ministar inostranih poslova BiH, je Jevrej. Svi su oni pripadnici neke stranke i prije svega zastupaju prvo interese stranaka, a samo u malom segmentu zastupaju interese nacionalnih manjina kojima pripadaju. U Vijeću naroda RS imamo Klub nacionalnih manjina od kojih su svi pripadnici određanih političkih partija.
Međutim, važno je napomenuti da pri Narodnoj skupštini RS od prošle godine imamo formiran i Savjet nacionalnih manjina koji broji 15 članova i to su svi aktivisti postojećih udruženja. Pri Parlamentarnoj skupštini BiH imamo Vijeće nacionalnih manjina u kome je i pet članova iz RS. To nam daje za pravo da kažemo da smo krenuli s nule u realizaciji mnogobrojnih problema kroz institucije vlasti.
NN: Da li u opštinama u BiH na načelničkim funkcijama ima pripadnika nacionalnih manjina?
HAVRELJUK: Ne, nažalost. Imamo samo slučaj gdje pripadnici nacionalnih manjina učestvuju u izvršnoj vlasti ali isključivo kao pripadnici pojedinih političkih stranaka.
NN: Da li ste zadovoljni Izbornim zakonom BiH koji je od ove godine omogućio nacionalnim manjinama da biraju svoje predstavnike u lokalne parlamente?
HAVRELJUK: Konačno da smo doživjeli i to da predstavnici nacionalnih manjina mogu da budu birani u lokalne parlamente. Ali, Izborni zakon BiH nije sve postavio na svoje mjesto. Tako prema Izbornom zakonu sve političke stranke mogle su da prijave svoje kandidate na posebne liste nacionalnih manjina zajedno s nezavisnim kandidatima i kandidatima koje su predlagala udruženja. Međutim, to je bilo pogrešno. Stranke koje su uvidjele da neće sakupiti dovoljan broj glasova na redovnim listama ponudili su svoje kandidate na listu nacionalnih manjina i tako osvojili odborničke mandate. Tako je bilo u Banjaluci, gdje je prošao Ukrajinac inače kandidat Srpske stranke RS. Ovo su bili prvi izbori na kojima smo mi učestovali tako da smo platili ceh neiskustvu. To ne bi bilo strašno ako će se taj čovjek boriti za interese nacionalnih manjina, ali vjerujemo da će on slijepo da slijedi uputstva svoje političke partije. Nažalost, ponavljam, mi smo u čitavoj ovoj priči bili neiskusni, a čuli smo od svojih posmatrača na biračkim mjestima da je veliki broj glasačikih listića na kojima su ljudi zaokružili naše kandidate bio nevažeći.
NN: Koliko je odbornika iz reda nacionalnih manjina izabrano u vlasti na prethodnim lokalnim izborima i da li ste zadovoljni tim brojem?
HAVRELJUK: Izborni zakon je propisao da opštine koje su po popisu iz 1991. godine imale tri i više odsto pripadnika nacionalnih manjina po statutu su morale da jedno odborničko mjesto popune sa izabranim predstavnicima nacionalnih manjina. Na nivou čitave BiH izabrano je 35 pripadnika nacionalnih manjina, što je u odnosu na broj opština nedovoljno. Od tog broja u RS je izabrano 12 predstavnika u isto toliko opština i dva predstavnika u distriktu Brčko. Ali, samo prošla su četvorica kandidata koje su predložila udruženja nacionalnih manjina dok su svi ostali kandidati političkih partija.
Nacionalne manjine su bili sretne kada smo konačno imali priliku da biramo svoje predstavnike, ali se ispostavilo da je to opet bilo neefikasno.
NN: Imate li kontakte sa izabranim predstavnicima i da li je utvrđena strategija djelovanja pripadnika nacionalnih manjina u vlasti?
HAVRELJUK: Moram napomenuti da smo mi u Prnjavoru dobili odbornike pripadnike nacionalnih manjina iz rada Ukrajinaca i da smo već uspostavili kontakt kako bismo se pozabavili platformom kojom će oni nastupati u svojim lokalnim parlamentima. Imali smo kontakte sa još nekim budućim odbornicima. Izbrani predstavnik koji je prošao u Skupštinu grada Banjaluka, a vodi se kao Ukrajinac još nije ni kontaktirao Udruženje Ukrajinaca i Savez da se konsultuje s nama o strategiji i ciljevima.
NN: Koje nacionalne manjine su najbrojnije, a koje najugroženije? S kojim problemima se najčešće susreću u svojim sredinama?
HAVRELJUK: Prema našim podacima, najbrojniji su Romi koji su i najugroženiji. Prema broju odmah dolaze Ukrajinci, Slovenci i tako dalje.
Sve nacionalne manjine dijele sudbinu konstitutivnih naroda i gledaju kako da prežive, a sve ostalo je u drugom planu.
Romi i Ukrajinci imaju svoje prostorije što nije slučaj sa drugim udruženjima. Oni su primorani da koriste male prostore. Evo u Banjaluci 11 udruženja koriste manje od 100 kvadrata prostora. Međutim, to je još jedan od prioriteta rada Saveza u narednom periodu.
Najviše problema imaju Romi. Kao manjina bez svoje domovine oni nemaju matičnu zemlju na koju se mogu osloniti. Međutim, u zadnje vrijeme riješeni su neki od njihovih problema. Dosta djece se školuje, imamo i fakultetlija, a smanjen je obim prosjačenja.
NN: Kako se finansira rad Saveza nacionalnih manjina i ima li pomoći od vlasti?
HAVRELJUK: Nažalost, nacionalne manjine služe svim vladajućim strukturama kako u RS tako i u FBiH samo kao ikebana u momentima kada treba sebe da prikažu u pozitivnim svjetlu. Stoga je i finansiranje rada Saveza i udruženja riješeno djelimično.
Planom budžeta za ovu godinu iz budžeta grada Banjaluka izdvojeno je 60.000 KM. Takođe je tokom ove godine izdvojeno sredstava za adaptaciju društvenog doma na Veselom brijegu. Za njegovanje kulture nacionalnih manjina od resornog ministarstva ukupno smo dobili 100.000 KM, i to sve putem projekata. Ne mogu reći da smo nezadovoljni, ali moramo se usaglasiti da je veoma važno da ostvarimo pravo da se finansiramo iz budžeta RS.
NN: Imate li metode kako dalje spriječiti da nacionalne manjine budu, kako ste rekli, ikebana za vlasti?
HAVRELJUK: Naravno da imamo. Savez nacionalnih manjina zalaže se da posebna stavka u budžetu RS bude finansiranje nacionalnih manjina. Preko Savjeta nacionalnih manjina pri NS RS borićemo se da već od naredne budžetske godine budemo zastupljeni u budžetu, pošto sada nemamo informacija da bi se mogli naći u prijedlogu za ovu godinu. Takođe, tražićemo da se pri Vladi RS formira kancelarija nacionalnih manjina koja bi bila spona između udruženja i ministarstava. Sada se dešava da predstavnici nacionalnih manjina, kada im nešto treba, ne znaju kojem ministarstvu da se jave pa lutaju od kancelarije do kancelarije. Kada se to ispuni, prestaćemo da budemo ikebana.
NN: Sarađujete li s predstavnicima nacionalnih manjina u FBiH?
HAVRELJUK: Nažalost, nemamo kvalitetan nivo saradnje. Moram da napomenem da su nacionalne manjine puno bolje tretirane od strane vlasti u RS nego što je to slučaj sa FBiH, barem sa iskustvima koje mi prenose kolege iz FBiH. U drugom entitetu nema dovoljno formiranih udruženja, pa stoga i vjerujem da oni imaju više problema. Pored toga što vlast poklanja više pažnje u RS naglasio bih i da smo mi puno bolje organizovani. Možda je to zbog entitetskog ustrojstva RS što nam olakšava posao, za razliku od kolega u FBiH koja je podijeljena na kantone, pa tako i sudbina nacionalnih manjina zavisi od kantona do kantona.
NN: Kakva je saradnja udruženja nacionalnih manjina s maticama?
HAVRELJUK: Saradnja je uglavnom dobra, ali najviše imamo problema s vizama. Jer kada treba da oni iz matice dođu ovdje ili mi odemo tamo, problem su vize. Pozitivan je primjer Slovenija koja puno pomaže slovenačku nacionalnu manjinu. Najviše problema imaju Ukrajinci jer nema ukrajinske ambasade u BiH već moraju ići u Zagreb. Ali, trudićemo se da to popravimo u budućnosti.
NN: Šta je prioritet u daljem radu Saveza nacionalnih manjina RS?
HAVRELJUK: Očuvanje identiteta, vjere, kulturnih nasljeđa i korijena je osnov našeg postojanja. Mada je to sve sačuvano i u teškim vremenima koja su ostala iza nas zahvaljujući kućnom odgoju djece, mi moramo da jačamo svoju vezu s maticom, a to možemo samo preko Saveza i udruženja. Nadamo se da će i lokalne i republičke vlasti imati više razumijevanja za potrebe nacionalnih manjina tako da ćemo moći i dalje gajiti tradiciju i kulturu naših naroda. Već imamo nekoliko kulturnih manifestacija koje organizujemo u nekoliko gradova, ali se nadamo da ćemo to proširiti u više lokalnih zajednica.