Vrijeme je kategorija izuzetno značajna, a ponekad i presudna u spasavanju ljudskih života. Takođe, cijenim ljude koji svrsishodno troše vrijeme i ne dozvoljavaju da ih ono pregazi, riječi su kojima nas je dočekao Alija Mulaomerović, direktor Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo.
On je osoba koja kada ne radi voli da se aktivno odmara i to u radu s pčelama koje ga fasciniraju.
Kaže da bi ljudi trebalo da se ugledaju na pčele i njihovu organizaciju, gdje se svako miješa samo u svoj posao.
Prvi čovjek Hitne pomoći Alija Mulaomerović kaže da njegov radni dan započinje dosta rano.
"Ustajem oko pet ili šest sati. I ritual iz studentskih dana jeste da čim ustanem pristavim vodu za kafu, a dok se voda grije, ja obavljam jutarnju toaletu. To je pranje duše i tijela. Dakle, u sklopu jutarnjeg protokola je ta kafica, pa onda ide sve ostalo. Supruga i ja nismo sinhronizovani u ustajanju jer ona voli malo više da odspava i kada bih čekao da mi ona napravi kafu, načekao bih se", smije se Mulaomerović.
U kuhinji kuva samo kafu: Dodaje da u kuhinju ulazi samo kada treba da napravi jutarnju kaficu, ostatak posla prepušta supruzi. Kaže da je na svom radnom mjestu u Hitnoj pomoći već u sedam sati.
"Moram vam se pohvaliti da su mnogi svoje vrijeme kontrolisali po meni, jer čim me vide da ulazim u Zavod, znaju da je sedam sati, a da i ne pogledaju u sat. Ali znam ja nekad koji minut doći kasnije i onda nastaje pometnja", priča Mulaomerović.
Dodaje da svako jutro primi raport o tome šta se zbivalo u protekla 24 sata.
"O tome o kojoj vrsti patologije, etiologije, opće medicine je bilo riječi. Ovdje sam ja i vikendom, navratim", kaže Mulaomerović.
Upitan zašto se opredijelio za ljekarski poziv, Mulaomerović nam pojašnjava:
"Kada sam završio školu u Trnovu, trebalo je nastaviti obrazovanje. Otac je razmišljao gdje bih se mogao upisati i tako sretne mog učitelja Miloša Gavrilovića negdje na Baščaršiji. Tada je Gavrilović već radio kao sekretar u Medicinskoj školi i predloži ocu upravo tu školu. Pomogao mi je prilikom upisa", ne krije Mulaomerović.
Kaže da se pohađanjem medicinske škole stvorila svijest o službi medicine, načelima, etici, humanizmu, tako da se u nastavku opredijelio za Medicinski fakultet u Sarajevu.
Podsjeća da je i tada trebala dobra preporuka, pa i veza da bi se upisao taj fakultet.
Mnogima je ostala trauma od polaganja anatomije, pa smo i našeg sagovornika upitali da li je to i s njim slučaj.
"Pa ne smatram da su me maltretirali na anatomiji. To je najozbiljniji dio tokom studiranja. Moj prvi kolokvij je bio iz anatomije i sastojao se iz četiri pitanja. Na četvrtom me profesor vratio jer sam na latinskom napravio grešku u padežu kod izgovaranja nekog organa. Taj latinski je trebalo savladati, baš je znao obeshrabriti. A što se tiče anatomije i tada su mnogi bježali na studije u Prištinu, Novi Sad, Beograd, ali i tamo bi imali svoje bauk predmete, profesore", kaže Mulaomerović.
Prvi posao: Dodaje da je prvi posao dobio u ambulanti u Trnovi i da se i danas sjeća prvih slučajeva u kojima je pružio ljekarsku pomoć.
"Dođe mi jedan komšija, čovjek šenlučio, bio na nekom veselju i u jednom trenutku potegao pištolj da puca u pod. Međutim, umjesto da puca dalje od sebe, upuca se u nogu. Metak prođe kroz stopalo. Ali, eto imao je sreću da metak nije zakačio kosti, već je prošao kroz meso. Primijenio sam svoje znanje, zbrinuo koliko je moglo u ambulanti, da bi bio upućen na dalje liječenje", ispričao je Mulaomerović.
Prisjetio se još jednog slučaja dok je radio u ambulanti u Kijevu.
"Bio sam dežurni i dođe jedan mladić, nosi sestru koja je sva bila otekla. Brala je borovnice i za ruku je ujela zmija. Učinio sam sve što je bilo u mojoj moći kada je u pitanju prva pomoć, dao sam joj serum, sinopen. Imao sam jednog 'fiću', smjestio sam je i odvezena je na Klinički centar u Sarajevu", prisjeća se Mulaomerović.
Ističe da je sve dobro završilo.
"Djevojka je spasena. Kasnije mi neko kuca na vrata, kad njena majka na vratima, a ispred nje lonac pun drenjaka. Donijela mi da se počastim", priča Mulaomerović.
Priznaje da nije lako biti ljekar, a naročito raditi u Hitnoj pomoći.
"Ovdje ne dolazi niko zato što nas je poželio, već što ga je natjerala muka. Svojim ljudima kažem da ne smiju biti preosjetljivi. Ima i pacijenata koji imaju svoje frustracije, tegobe ili su 'hafifni' zbog vremena. Ali treba ih ozbiljno saslušati. Ništa ne treba olako uzimati", kaže Mulaomerović.
Kada nije okupiran obavezama, voli se posvetiti svojim pčelama.
"Volim aktivno odmaranje, a u mom slučaju je to pčelarstvo. Svi mi imamo osam sati rada, osam spavanja i preostalih osam, odmaranja, e to je moj aktivni odmor. Za mene je pčelarstvo korisno i ugodno, relaksirajuće. Na pčele, njihovu organizaciju bi trebalo svi da se ugledaju. Kod pčela se tačno zna ko šta radi i svako se miješa samo u svoj posao. Košnice, njih 30, su mi stacionirane u Trnovu. Nekada sam iz jedne dobijao 40 kilograma meda", kaže Mulaomerović.
Dodaje da je sada drugačije jer nije u punom kapacitetu posvećen pčelama, ali da planira da se uskoro vrati tome.
"Ovdje završavam mandat, trebalo bi da idem u mirovinu i onda pčelarstvo dolazi na prvo mjesto", priča Mulaomerović.
Ne voli brzu hranu: Od hrane, kaže, da voli kuvano povrće u kojem se nađe i pokoji komad mesa.
"Nisam uopšte ljubitelj brze hrane. Ja sam za tradicionalnu narodnu kuhinju, da se cijeli dan jelo krčka i kada se konzumira da je ukusno", objašnjava Mulaomerović.
Ističe da se takva hrana lako svari i da nema opasnosti od infekcija.
"Organizam kao spužva upije sastojke što nije slučaj s fast fudom. Volim za ručak obavezno pojesti supu, a nakon ručka i desert. Ponekad jelo rashladim kiselim mlijekom", otkriva Mulaomerović.
Kaže da ne voli gazirana pića.
"Izbjegavam hladna pića zbog osjetljivosti sluzokože. Ne pijem ništa iz frižidera i ne pijem gazirana pića u kojima su mnogi proizvođački trikovi koji nisu zdravi", kaže Mulaomerović.
Od muzičara voli slušati Dinu Merlina, Harija Varešanovića.
"Volim takođe pjesme Josipe Lisac, Halida Bešlića. Ne volim onu narodnu gdje ima dreke, vrištanja. Ima monstruoznih pjesama, s užasnim riječima, poput 'Dabogda ti oči iskapale' ili 'Što nisi umro kad je vrijeme bilo'. Katastrofalno! Nema ništa ljepše od lijepe melodije, riječi u pjesmi koje pobuđuju lijepa osjećanja", kaže Mulaomerović.
Na kraju dodaje da i pored silnih obaveza uvijek ima vremena da svaki dan prelista dnevnu štampu, informiše se o svim događanjima u BiH.
"Kada dođem kući ne propuštam pojedine informativne emisije. Mislim da je neophodno da svako od nas bude informisan", smatra Mulaomerović.
Lična karta
Datum i mjesto rođenja: Imam dva datuma, i to 2. februar i 12. avgust. U to vrijeme su izgubljene knjige rođenih pa me je otac morao prijaviti dva puta. Jedan datum je 2. februar, a drugi je 12. avgust. Sigurno sam rođen u avgustu, mjesecu koji se još zove i alđun, pa sam po njemu dobio ime Alija. Rodio sam se u Trnovu, u selu Trebečaj.
Bračno stanje: oženjen, otac tri kćerke
Hobi: pčelarstvo
Zanimanje: primarijus doktor
Karijera: smatram se uspješnim