Verujem da će sudija Timoti Vorkman o eventualnom izručenju bivšeg člana ratnog Predsjedništva BiH Ejupa Ganića, koji je uhapšen u Londonu 1. marta, odlučiti nezavisno, po slovu Zakona, o ekstradicionom postupku Velike Britanije i Severne Irske, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Vladimir Vukčević, glavni tužilac za ratne zločine Srbije.
On dodaje da je Tužilaštvo Srbije u toku tog postupka izrazilo spremnost za dijalog sa Tužilaštvom BiH, ali umjesto da ovakav tok predmeta "Dobrovoljačka", dovede do pomirenja, kako ističe, imao je suprotan efekat.
"Političke tenzije koje je izazvao taj slučaj nikome ne idu u prilog. I jedni i drugi imamo obavezu prema žrtvama i njihovim porodicama da utvrdimo istinu o događajima u Dobrovoljačkoj ulici", naglašava Vukčević.
Govoreći o medijskom publicitetu u BiH, koji je dat tom slučaju, ističe da mu je iz BiH upućeno mnogo niskih udaraca koji, kako navodi, ne priliče jednom pravosudnom duelu ljudi, koji o određenoj temi imaju različit stav.
"Rečeno je da se ja rugam žrtvama Srebrenice, da štitim Mladića, a ja dvadeset sati dnevno radim na tome da ga uhapsimo, uz velike moje žrtve i moje porodice i mojih kolega i njihovih porodica", kaže Vukčević, dodajući da je očekivano da druga stranka u svakom postupku pribjegava raspoloživim sredstvima koja nisu uvijek pravna, kako bi izdejstvovala pobjedu.
NN: Sud u Londonu još nije donio odluku o zahtjevu Srbije za izručenje Ejupa Ganića, kojeg Srbija tereti za ratne zločine počinjene u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu nad pripadnicima JNA, u maju 1992. godine. Kada očekujete da će biti riješeno pitanje oko izručenja Ganića i da li očekujete da će Sud uvažiti zahtjev Srbije za njegovo izručenje?
VUKČEVIĆ: Postupak izručenja Ejupa Ganića ima svoju preciznu, zakonom određenu dinamiku. Pravni okršaj argumenata je u toku, o ishodu će odlučiti Ekstradicioni sud u Londonu. Naš zahtev za ekstradiciju je dobio sertifikat britanskog ministra unutrašnjih poslova i tako je, posle hapšenja na aerodromu "Hitrou", započeo proces ekstradicije Ganića Srbiji. Verujem da će sudija Timoti Vorkman o eventualnom izručenju Ejupa Ganića odlučiti nezavisno, po slovu Zakona o ekstradicionom postupku Velike Britanije i Severne Irske. Mi smo u toku postupka izrazili spremnost za dijalog sa našim kolegama u BiH, jer ovakav tok predmeta "Dobrovoljačka", umesto da dovede do pomirenja, ima suprotan efekat. Predložio sam još u Dubrovniku 2009. godine da ovaj predmet radimo zajedno sa kolegama iz BiH, ali smo u svakom trenutku dobijali nerazgovetne odgovore. Političke tenzije koje je izazvao taj slučaj nikome ne idu u prilog. I jedni i drugi imamo obavezu prema žrtvama i njihovim porodicama da utvrdimo istinu o događajima u Dobrovoljačkoj ulici. Konačno, ne želim da svojim izjavama na bilo koji način vršim pritisak na sud.
NN: Koliko rad Tužilaštva otežava medijski publicitet koji je tom slučaju dat u BiH, te iznošenje netačnih tvrdnji i pretpostavki u vezi s tim slučajem?
VUKČEVIĆ: Bilo je tu mnogo niskih udaraca, koji ne priliče jednom pravosudnom duelu ljudi koji o određenoj temi imaju različit stav. Rečeno je da se ja rugam žrtvama Srebrenice, da štitim Mladića, a ja dvadeset sati dnevno radim na tome da ga uhapsimo, uz velike moje žrtve i moje porodice i mojih kolega i njihovih porodica. Rečeno je da smo nudili novac svedocima, a to je nešto što mi ne možemo i nikada ne radimo, po cenu da izgubimo slučaj. Mi smo profesionalci, ne mrzimo nikoga, ovo je pravni duel i taj predmet tako doživljavam. Konačno, rečeno je da je Boris Tadić, predsednik Srbije, čekao Biljanu Plavšić, što je još jedan pokušaj devalvacije svih dobronamernih ljudi kojima je stalo do pomirenja. Sasvim je očekivano da druga stranka u svakom postupku pribegava raspoloživim sredstvima koja, nažalost, nisu uvek pravna, kako bi izdejstvovala pobedu. Ovo je važan postupak. U pitanju je ekstradicija visokog zvaničnika BiH osumnjičenog za ratne zločine. Ne želim da ulazim u dublju analizu tog medijskog rata. Sasvim sam siguran da engleski sud ima više poverenja u pravne činjenice nego u medijske napise.
NN: Smatrate li realnim zahtjev porodice Ratka Mladića, da on bude proglašen mrtvim i da li će to uticati na rad Akcionog tima u daljoj potrazi za najtraženijim haškim optuženikom?
VUKČEVIĆ: Citiraću Serža Bramerca, glavnog haškog tužioca, koji je nedavno rekao: "Mladić je živ". Mi radimo dalje i ne bavimo se onim što radi porodica Mladić koja drži Srbiju kao taoca.
NN: Nedavno su pojedini srbijanski mediji spekulisali o tome da Ratko Mladić živi u jednoj od bivših sovjetskih republika. Mislite li da je potrebno ispitati izvore takvih tvrdnji, a možda i same tvrdnje?
VUKČEVIĆ: Akcioni tim proverava svaku tvrdnju, dojavu i informaciju.
NN: Kako biste ocijenili posljednji izvještaj Serža Bramerca u kome predlaže izmjene načina potrage za Ratkom Mladićem i Goranom Hadžićem?
VUKČEVIĆ: Ja sam više puta do sada rekao da je taj izveštaj realan. Izmenu načina potrage smo sagledali zajedno tokom poslednjeg sastanka Bramerca sa članovima Akcionog tima u Beogradu. Akcioni tim je, otkako je došlo do personalnih promena unutar njega, pokazao jasnu volju da se preostali begunci lociraju, uhapse i predaju Tribunalu. To je, pre svega, interes Srbije, ali i regiona jer su žrtve upravo u regionu - u Bosni i u Hrvatskoj. Za Srbiju je veoma značajna i ocena Stivena Repa, američkog ambasadora za pitanja ratnih zločina, povodom petnaestogodišnjice masakra u Srebrenici, u Muzeju holokausta u Vašingtonu, gde je rekao da Srbija bolje sarađuje sa Haškim tribunalom i da bi tako trebalo da nastavi, izrazivši nadu da će se Mladić uskoro naći u Hagu. Dvadeset četiri sata dnevno tragamo za Mladićem i Hadžićem.
NN: Kakve su šanse da pomenuta dva haška bjegunca budu uhapšeni do kraja ove godine?
VUKČEVIĆ: Ne bih želeo da govorim od datumima, o rokovima, jer je rok bio juče i mi smo toga svesni u potpunosti. Ne samo mi u Akcionom timu, već mi se čini da tako misli i velika većina građana Srbije. Pred Srbijom je veliki posao priključenja Evropskoj uniji, povratka civilizacijskim vrednostima i malo je njenih građana spremno da žrtvuje budućnost svoje dece zbog čoveka koji je optužen za maskr više od 8.000 ljudi samo zato što su bili druge nacije i vere.
NN: Da li je Tužilaštvo došlo do novih saznanja u slučaju "Sisak", odnosno u istrazi ratnog zločina nad 611 civila u tom gradu, uglavnom Srba, koji se dogodio tokom proteklog rata?
VUKČEVIĆ: Radi se o jednom od naših pretkrivičnih postupaka. Formirali smo predmet na osnovu informacije jedne osobe koja je u Sisku izgubila svoje najbliže. Po našem zahtevu, policija obavlja razgovore sa licima koja imaju neposredna saznanja o događajima u Sisku.
NN: Od kakvog značaja je u tom slučaju saradnja Državnog tužilaštva u Zagrebu, koje, kako se stiče utisak, ne čini mnogo u cilju rasvjetljavanja tog zločina?
VUKČEVIĆ: To je jedan od retkih slučajeva u kojem još nismo direktno sarađivali sa kolegama u Zagrebu, što nikako ne znači da se neće ukazati potreba da nam dostave potrebne informacije jer smo do sada međusobno razmenili 28 predmeta. Doneto je nekoliko pravnosnažnih i prvostepenih presuda, sa velikom verovatnoćom da će se ta saradnja još više intenzivirati. Regionalna saradnja Tužilaštva za ratne zločine Srbije i hrvatskog Državnog odvjetništva je preteča sporazumu o ekstradiciji koje su vlade dve države nedavno potpisale.
NN: Kakve su mogućnosti da uskoro bude otkriveno ko sve stoji iza monstruoznih zločina na Kosovu i Metohiji, odnosno iza trgovine organima Srba koji su nestali tokom rata u južnoj srpskoj pokrajini 1999. godine? Da li imate nove informacije u tom slučaju?
VUKČEVIĆ: Stalo nam je da se otkrije sudbina više od 300 nestalih Srba i nealbanaca na severu Albanije. Na osnovu informacija kojima raspolažem, istraga svakodnevno napreduje. Mi smo do sada, u saradnji sa udruženjima porodica žrtava, došli do informacija koje ukazuju na odgovornost lica iz samog vrha organizovanog kriminala na KiM, a koja su bila i u samom vrhu OVK. Taj predmet je sada u potpunosti u međunarodnim okvirima. Osim Dika Martija, specijalnog izvestioca Parlamentarne skupštine Saveta Evrope, i Ujedinjene nacije su rešile da ispitaju ovaj slučaj. To je rezultat naših upornih međunarodnih aktivnosti, brojnih bilateralnih sastanaka sa više od 30 predstavnika ambasada u Beogradu. Pozdravljam izjavu Iljira Mete, ministra spoljnih poslova Albanije, koji je rekao da je u interesu Albanije da se istraži istina o "Žutoj kući". To je korak ka boljim odnosima, ka razumevanju i pomirenju.
NN: Kakva je saradnja Tužilaštva Srbije za ratne zločine sa Euleksom?
VUKČEVIĆ: Mi smo i tu pokazali koliko je pravda ispred politike, jer je Euleks od samog svog osnivanja želeo da uspostavi kontakt upravo sa nama. Zahvaljujući upravo takvom odnosu, odmah smo krenuli da zajedno procesuiramo konkretne slučajeve u kojima je u saradnji sa UNMIK-om došlo do zastoja. Radi se o značajnim predmetima poput "Ćuške", potencijalne masovne grobnice u Raškoj, zločina nad Srbima i nealbancima na severu Albanije, i mnogih drugih koji su u pretkrivičnoj fazi.
NN: Da li ste zadovoljni saradnjom sa Tužilaštvom BiH nakon potpisivanja međudržavnih ugovora o saradnji i u kojim predmetima će u daljem periodu sarađivati tužilaštva?
VUKČEVIĆ: Verujem da bi saradnja sa Tužilaštvom BiH mogla da bude mnogo konstruktivnija. Kvalitet te saradnje najbolje se može proceniti upravo prilikom procesuiranja konkretnih predmeta. Imali smo, na primer, iskustvo u slučaju "Malić", koji je pravnosnažno osuđen na 69 godina zatvora za monstruozni zločin u Starom Majdanu. On je optužen u odsustvu pred Kantonalnim sudom u Bihaću 2002. godine za krivično delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Na zahtev Kantonalnog suda u Bihaću, Ministarstvo pravde BiH je prosledilo predmet pravosudnim organima Srbije, uz molbu za preuzimanje krivičnog gonjenja, na osnovu Ugovora o međunarodnoj pravnoj pomoći. Da se to nije dogodilo, taj čovek, koji je ubio tri muslimanska civila, živeo bi verovatno i dalje mirnim životom u Bečeju kao i proteklih 18 godina, otkako se zločin dogodio. Suština je, dakle, da se regionalnom saradnjom stane na put politici nekažnjivosti, da se zadovolji pravda, a sve to mora da bude daleko od uticaja politike. Odgovor na drugi deo vašeg pitanja jeste da je Tužilaštvo za ratne zločine spremno da sarađuje sa kolegama u BiH gde god za tim ima potrebe pravde i u tom smislu se trudimo da nađemo najbolji način da tu saradnju i praktično ostvarimo. Bez dobre regionalne saradnje nema efikasne borbe protiv ratnih zločina. Spremni smo da našim kolegama pomognemo i u slučaju Srebrenica koji bi mogao da bude prekretnica u poboljšanju naših odnosa i boljem razumevanju ubuduće.
NN: Da li će uskoro uslijediti procesuiranje osuđenih za ratne zločine zbog sumnje da su, u ratovima tokom devedesetih godina prošlog vijeka, stekli ogromnu imovinsku dobit, s obzirom na to da će se Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalom, primjenjivati i kod osuđenih za ratne zločine?
VUKČEVIĆ: Tužilaštvo trenutno radi na dva slučaja na koja bi mogao da se primeni Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnih dela. Imovina tih lažnih patriota je enormna, a Zakon o oduzimanju imovine stečene vršenjem krivičnih dela nam omogućava da prvi put postupamo u slučajevima pljačke koje su često bile sastavni deo proterivanja i ubijanja civila. S druge strane, tim zakonom se Srbija svrstala u red zemalja koje su našle dobar model u borbi protiv organizovanog kriminala i ratnih zločina. U nešto manje od godinu dana koliko se Zakon primenjuje, od lica osuđenih za krivična dela organizovanog kriminala zaplenjena je imovina u vrednosti od preko 150 miliona evra.
Prijetnje
NN: Koliko ste danas izloženi anonimnim prijetnjama smrću i da li je učestalost tih prijetnji manja u odnosu na raniji period? U prosjeku, koliko mjesečno zaprimite prijetnji i da li ste do sada otkrili neke od pošiljalaca?
VUKČEVIĆ: Njihov se intenzitet smanjio u poslednjih mesec-dva. Mislim da nije problem u učestalosti tih pretnji, jer ih vidim kao odgovor određenog dela društva na aktivnosti koje sprovodimo. Pretnje koje su tokom godine bile upućene ministarki pravde Srbije Snežani Malović i specijalnom tužiocu Miljku Radisavljeviću potvrđuju da je pravosuđe, nažalost, u žiži interesovanja kriminalaca. Pretnje na adresu Tužilaštva, preko 70 pretećih pisama uglavnom meni lično, "ilustrovanih" metama na mom čelu i kukastim krstovima, ali i svim zamenicima i mojim saradnicima, stižu iz takozvanih "patriotskih" krugova. Identifikovali smo do sada lica iz SAD, Holandije, Kanade i RS. Policija je procenila da one za sada ne predstavljaju realnu opasnost. Pretnje koje su nam upućene shvatamo ozbiljno, kao sastavni deo našeg posla i imamo poverenje u nadležne organe koji vode računa o našoj bezbednosti.