Rad za vrijeme praznika u FBiH hroničan je problem i ostaće problem jer mu niko ne želi posvetiti pažnju.
Sam dolazak na posao na dan kada je praznik i ne bi smetao da je adekvatno, znači po zakonu, plaćen. Po Kolektivnom ugovoru FBiH, taj dan plaća se sa dodatnih 50 odsto od bruto satnice. Problem je u tome što radnici ne vide taj novac, a rijetko koji dobije drugi slobodan dan kao kompenzaciju.
Trgovački radnici će za svog gazdu-privatnika odraditi taj dan, koji neće donijeti bog zna kakvu zaradu, požaliće se jedni drugima na sudbinu i čekati naredni praznik, unaprijed znajući da će raditi. Da tuže za kršenje ugovora i zakona teško se odlučuju jer je lakše doći na posao za, recimo, Dan nezavisnosti BiH nego ostati bez posla.
Poslodavci nisu kažnjavani i zato sve više njih krši ugovore i zakone. Inspekcijama ovo ne da nije primarno nego nije skoro nikako predmet kontrole. Svu snagu koju imaju ono malo inspektora usmjeravaju na "veće" probleme, kao što je rad na crno. Osim toga, razne inspekcije znaju šta nije njihova nadležnost. I resorni ministri znaju samo šta ne mogu učiniti. Problem je, kažu, neusaglašeni državni zakon o praznicima i tu njihova odgovornost prestaje. Tako se Dan nezavisnosti BiH, koji su trgovački i uslužni radnici proveli radno, praznuje samo u FBiH i slobodan je dan samo administraciji. Da stvar bude gora, ista ta administracija, konkretnije ona općinska, nalaže trgovačkim centrima da rade dok oni uživaju u (ne)zasluženom slobodnom prazničnom danu. Sudeći po dosadašnjem pristupu u rješavanju ovog problema radnika, promijeniti se ništa neće.