Još nisu izblijedjela sjećanja na lanjsku hrvatsku ujdurmu s navodnim starim jajima koja se u ovu zemlju uvoze iz BiH i Srbije, što je bilo uvod u stopiranje uvoza jaja iz naše zemlje, a svjedočimo novim barijerama za peradare prilikom izvoza u ovu i druge susjedne zemlje.
Budući da su jaja kvarljiva roba kratkoročnog roka trajanja, u Srbiji su se dosjetili da kontrolom svake izvozne pošiljke oduže izlazak ovog proizvoda na tržište, čime on ne samo da gubi na upotrebljivosti kada se na kraju pojavi na polici nego je i nekonkurentan s obzirom na to da ga poskupljuju troškovi analiza.
Nedavno izneseni podatak u Spoljnotrgovinskoj komori BiH da u Srbiji postoji čak 40 privatnih laboratorija koje kontrolišu uvoz robe i da faktički svaka ima svog carinika koji radi za nju, svjedoči o organizovanoj mreži koja se često koristi za zadržavanje roba na granici. Nažalost, nama niko nije kriv što još nemamo certifikovane laboratorije, a što je susjedima najčešće izgovor da ne priznaju nalaze i izvještaje bh. kontrolnih tijela.
Ovakvoj situaciji kumovale su vlasti koje prečesto govore o slobodnom protoku roba, ali tek u rijetkim slučajevima reaguju na perfidne načine onemogućavanja izvoza. Primjeri recipročnih mjera koje su uvedene prošle godine kod uvoza žive ribe i goveđeg mesa pokazale su da i za ovakvu praksu ima lijeka. Treba pokazati zube jer će nas u tom slučaju i susjedi bolje poštovati.
BiH mora insistirati na tome da iskazana spremnost za uzajamno priznavanje certifikata sa Srbijom i Hrvatskom bude krunisana sporazumima jer će to biti najbolji put za uklanjanje necarinskih barijera.