Zenica, nekad jedan od privrednih centara bivše nam države, sada kaska u mraku kvazikapitalizma, a protesti nezadovoljnih radnika preduzeća koja su "silom" dovedena u stačaj postali su svakodnevna slika "uzavrelog grada".
"Željezara", koja je činila okosnicu privrede i zapošljavala više desetina hiljada Zeničana, sada profit donosi Indijcima, a Zeničani od nje imaju tek zrak s alarmantno visokim stepenom štetnih jedinjenja, te sve veći broj bolesnika sa hroničnim bolestima organa za disanje. To je ipak samo početak. "Inpek", nekad gigant u pekarskoj industriji, takođe je "na koljenima" s višemilionskim dugovima i blago rečeno sumnjivom privatizacijom, otišao je u stečaj te bi mogao svoja vrata zatvoriti za osamdesetak radnika.
Priča se ponavlja s Tvornicom konfekcije "Borac" čiji radnici "ljetuju" ispred zgrade kantonalne vlade. Uzalud, jer niko ih ne primjećuje, kao ni 80 radnika "Doma štampe" čija je imovina prodata u bescijenje kako bi bili izmireni također višemilionski dugovi prema radnicima. Godinama su radili bez plaća nadajući se boljim vremenima, koja - nisu dočekali. Slična sudbina već je zadesila 150 radnika metalaca PRIM-a, koji godinama popunjavaju crne statistike nezaposlenosti.
Društvo im prave također bivši radnici "Izgradnje", a sličan udes prijeti i radnicima "Komrada" koji se ovih dana pokušavaju na ulici izboriti za svoja prava. Kako jedna nesreća ne dolazi sama, posebno teško stanje ovih nesretnih ljudi predstavlja činjenica da je većina njih u dobi "pred penziju", tako da njihovo ponovno zaposlenje spada u sferu znanstvene fantastike, što znači da će još dugo "čamiti" na birou za zapošljavanje, a njihove porodice preživljavati kako znaju i umiju.
Kada se sve sabere i oduzme, ne iznenađuje što su ulice pune improviziranih prodajnih štandova, na kojima građani prodaju ono što su godinama mukotrpno sticali. Oni koji su odgovorni za to mirno prolaze pored u svojim skupocjenim automobilima sa zatamnjenim staklima. Valjda da ne vide, ako imaju imalo savjesti!