Štete od poplava koje iznose 128 miliona KM i prognoze meteorologa da nas tako nešto čeka i u budućnosti treba da zabrinu i alarmiraju nadlžene da reaguju. Kako će reagovati, to je njihov problem, ali je očigledno da nešto mora biti urađeno.
Kanali koji bi ublažili poplave izgrađeni su prije 30, a nisu očišćeni u zadnjih 15 godina. Novi nasipi grade se samo tamo gdje je neophodno i to bez ikakve strategije. Kanalizaciona mreža pravi se samo da zadovolji trenutne potrebe i uopšte se ne razmišlja o povećanju broja korisnika itd.
Zamislite da je 128 miliona KM raspoređeno u posljednje četiri godine i da su čišćeni i građeni novi kanali i nasipi ili da su uređivana korita rijeka, ubijeđen sam da do ovolikih šteta ne bi ni došlo, a izgrađena zaštita i infrastruktura ostala bi budućim generacijama i sasvim sigurno ih spasla šteta u budućem periodu. Ovako, ostalo je jedino da se sumiraju štete i da molimo boga da nas velike kiše zaobilaze.
Koliko je problem poplava izražen i koliko se njemu posvećuje pažnja, najbolje pokazuju razvijene zemlje koje su napravile čak i fondove za slučaj poplava i, gle čuda, ne povlače novac iz tih fondova dok god se one ne dogode, tako da zna proći i decenija, a fondovi se pune i pune.
Očigledno je da 128 miliona za nadoknadu štete nema, tako da je građanima (barem dok problem poplava ne bude shvaćen ozbiljno) zarad svjetlije budućnosti ostalo da sami sebe osiguravaju i da kroz zajedničke akcije improvizuju nasipe ili nešto slično.
Cijena osiguranja od 1,5 KM po metru kvadratnom stambene površine ili nekoliko hiljada za poljoprivredno gazdinstvo stvarno nije ništa u poređenju sa štetom koju su posljednje poplave prouzrokovale.