BANJALUKA - Juče sam jednog sina ispratila na maturu i jako je tužno kada gledam svoju djecu i kada mi se pomiješaju osjećanja sreće i tuge. Uvijek je prisutna i tuga zašto i taj neko ko bi trebao biti sa nama nije tu“, rekla je Dragoslava Jaćimović, majka jedne od 12 stradalih banjalučkih beba na obilježavanju 25 godina od njihove smrti.
U amfiteatru Akademije nauka i umjetnosti RS u Banjaluci je u toku prikazivanje filma „Dah života“ o ovoj tragediji koja se dogodila 1992. godine.
Prema riječima Jaćimovićeve, tek nakon 19 godina ostvarili su pomoć od društva u vidu invalidnine kao civilne žrtve rata, a da li je to dovoljno, o tome ne želi da sudi.
„Mogu samo da kažem da je jedna od majki Živka Knežević umrla prije mjesec dana kao podstanar i veoma bolesna, i da se društvo ogriješilo o nju“, rekla je Jaćimovićeva.
Prethodno je održan parastos na Novom groblju, gdje su bebe sahranjene te su položeni vijenci na spomenik “Život” u centru grada.
Parastosu su prisustvovale majke, članovi porodica, kao i predstavnici Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, te Trećeg pješadijskog (Republika Srpska) puka.
Mitrović: Nećemo odustati od traženja odgovornosti
Predsjednik Republičke organizacije Nedeljko Mitrović rekao je novinarima da ova organizacija, zajedno sa majkama, neće odustati i tražiće sve mogućnosti da se otvori, barem politički proces odgovornosti za smrt beba, ako već ne može zakonski, disciplinski, jer su organi UN amnestirani od ovakvih i sličnih djela.
Mitrović je istakao da se Organizacija i majke sa tim ne mogu pomiriti, te će nastaviti sa svojim aktivnostima.
Prema njegovim riječima, ovo je motiv više da u saradnji sa Republičkim centrom za istraživanje rata, ratnih zločina i nestalih lica Srpske budu popisana sva djeca stradala u ratu, kojih ima više od 1.000, dok se desetak djece vode kao nestala lica u toku proteklog rata u BiH.
"Nakon 25 godina svjesnog, stravičnog zločina, okupili smo se da se podsjetimo na nevinu djecu koja bi sada možda bila porodični ljudi i imala svoju djecu i koja bi gradila svoju budućnost, umjesto što se tužno prisjećamo, oplakujemo i polažemo cvijeće kao utjehu za sve ono što nosimo u srcu, pri tome imajući u vidu strašan bol majki koje se svakim ovim datumom suočavaju i pitaju 'zar je to tako trebalo biti'?", rekao je Mitrović.
On je istakao da se ovaj zločin ne bi dogodio da je bilo razumijevanja najvećih moćnika, nedodirljivih, koji ne odgovaraju, koji se ne sjete ni zbog formalnih razloga da pošalju telegram saučešća i solidarnosti.
Sekretar Udruženja "12 beba" Željka Tubić, jedna od majki čija je beba umrla u tom periodu, rekla je da joj je sada, iako je prošlo 25 godina od smrti beba, možda i teže nego kada se to desilo, jer u ratnim zbivanjima nije mogla toliko da bude svjesna šta se dešava.
Ona je navela da članovima Udruženja malo olakšava bol, koji svakodnevno nose u svojim srcima, kada vide da su svi predstavnici vlasti i Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila uz njih, da nisu same i prepuštene sebi.
Komentarišući činjenicu da niko nije odgovarao za ovaj zločin, Tubićeva je rekla da su svjetski moćnici, kao što su članovi Savjeta bezbjednosti UN, bili nedodirljivi 1992. godine, kao i sada.
"Oni su jedini odgovorni za taj zločin jer nisu dozvolili da se kiseonik preveze i da naša djeca budu spasena", dodala je Tubićeva.
Kao datum obilježavanja ovog događaja uzima se 22. maj jer je na taj dan 1992. godine, zbog nedostaka kiseonika, umrla prva od 12 beba, a ostale su preminule do 19. juna 1992. godine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
