Alojz - Lojzo Ćurić, slikar ali i pisac, dobitnik je brojnih nagrada, a između ostalih, prvi dobitnik "Prve nagrade grada Banjaluka".
Rođen je u Mrkonjić Gradu 1933, a u Banjaluku se s roditeljima doselio 1941. godine, te je za grad postao veoma vezan.
Iako je porijeklom bio Hrvat, za sebe je uvijek govorio da je prvo Bosanac.
"Bio je jako skroman čovjek i najvažnije mu je bilo da radi, da stvara u svakom momentu. Sve ljude oko sebe je nagovarao na kreativnost i djelovao na taj način da su ljudi željeli da se bave nečim, a neki od njih su postali književnici, istoričari umjetnosti", priča Enisa Osmančević-Ćurić, Lojzina supruga.
Poslije srednje tehničke škole, koju je završio u Banjaluci, odlučuje da je slikarstvo ono što ga privlači, te upisuje Višu pedagošku školu, likovni smjer, takođe u Banjaluci, ali je studij završio u Sarajevu. Uslijedilo je studijsko putovanje po Italiji. Od svoje 15. do 24. godine bavio se gimnastikom i sportskom pedagogijom, što ga je i navelo da se opredijeli za vaspitni rad sa djecom.
Lojzo Ćurić je nakon banjalučkog zemljotresa uradio niz crteža razrušenog grada, a radio je u komisiji za formiranje Umjetničke galerije. On i njegovi prijatelji su osigurali da slikari iz čitave bivše Jugoslavije Banjaluci poklanjaju slike od kojih je stvoren fundus Galerije.
Radio je kao likovni pedagog u OŠ "Zmaj Jova Jovanović". S kolegama slikarima (svi su bili i pedagozi) iz grupe "Četvorica" izborio se za novi pristup nastavi, za slobodan, moderan dječji izraz likovnosti. Njegovi učenici su dobijali zlatne medalje i nagrade na svjetskim izložbama.
Bio je član ULU BiH, a svoje slike izlagao je od 1955. godine.
Godine 1970. oženio se pjesnikinjom Enisom Osmančević, s kojom je imao kćerku Vedranu.
"Nije imao pravi atelje i slikao je u kući. Što se tiče toga napatio se jer ateljei treba da budu veliki. Jedno vrijeme se provlačio na kant da bi došao do prolaza kod prozora gdje je stvarao. Slikao je dosta i u prirodi, ali je više crtao jer je nezgodno nositi boje. Bio je vrlo ekspresivan, impulsivan i volio je u trenutku zabilježiti nešto, što je služilo kao skica za taj doživljaj", rekla je Ćurićeva.
Dodaje da nije volio prodavati slike jer se teško rastajao od njih.
Bavio se jedno vrijeme keramikom i terakotom, ilustrovao je knjige i časopise.
Napisao je knjigu pjesama u prozi "Mačak i ptica", "Bregava", a prvu štampanu knjigu u 2007. godini "Jablan" ilustrovao je sa svojim učenicima.
Laureat brojnih nagrada
Ćurić je dobitnik brojnih nagrada, među kojima su i "Veselin Masleša", orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom, nagrada "Zaslužni likovni pedagog", te gran pri za likovnu fantastiku na Svjetskoj izložbi u Čehoslovačkoj. Godine 2003. dobio je Aprilsku nagradu za poseban doprinos razvoju Banjaluke, te brojne druge nagrade.
Lojzo Ćurić je umro 31. marta 2007. godine, dok je posljednja izložba njegovih radova održana 2009. godine.
Član grupe "Četvorica"
Bio je član grupe "Četvorica", koju su, pored njega, činili slikari Dušan Simić, Bekir Misirlić i Enver Štaljo.
Prvi put su se predstavili izložbom u Domu kulture u Banjaluci 1955. godine i Banjaluku učinili jezgrom modernog slikarstva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.