Slobodan Dragaš, veliki umjetnik, vajar, osnivač likovne i vajarske kolonije "Krupa na Vrbasu", tvorac reljefa na RK "Boska", rođen je 1957. godine u Banjaluci.
Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Splitu 1978. godine, a Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu 1982. na Odsjeku za vajarstvo. Osim slikarstvom i vajarstvom, bavio se i grafičkim dizajnom, a za života je vodio vajarske kurseve i bio učesnik u brojnim kolonijama. Svojim pedagoškim angažovanjem uticao je na mnoge mlade umjetnike, koje je izveo na pravi put. Ujedno se borio za likovni identitet grada na Vrbasu kojeg je toliko volio.
Bio je začetnik mnogih stvari, ne samo u Banjaluci, nego i u BiH. Uvijek je bio dovoljno hrabar da sebe žrtvuje za druge i to je bila njegova veličina, a još jedna njegova vrlina bila je ta što je služio mladim talentima.
INICIJATOR: Dragaš je inicijator velikog broja kulturnih sadržaja, kolonija, a mnogi ne znaju da je upravo on autor reljefa na RK "Boska", koji je uradio u znak sjećanja na zemljotres koji je pogodio Banjaluku 1969. godine.
Banjalučki klub "Delta" je, takođe, njegovih ruku djelo, a potom i kolonija "Krupa na Vrbasu". Mnoga njegova djela i skulpture u javnim prostorima i njegovi umjetnički ciljevi žive među nama. U svojim slikama, crtežima i skulpturama ovaj svestrani umjetnik davao je originalni pogled i rakurs prema figuraciji koju je njegovao.
Osim što je volio Banjaluku, volio je i svog vjernog druga - psa pod imenom Ćiro, a to je bio i osnovni razlog što se na mnogobrojnim dešavanjima na kojima je učestvovao nije želio slikati bez njega.
"Nemojte me slikati bez mog druga, mog psa Ćire. On je bio sa mnom u mnogim trenucima", bile su često riječi ovog velikog banjalučkog umjetnika.
Umjetnička djela mogao je da stvara bilo gdje, ali izabrao je, kako je zabilježeno, "banjalučku prašinu i boju pomiješanu sa banjalučkim vazduhom".
Iako mnogo puta nije bio shvaćen, njegova djela, koja je većinom zavještao gradu, svjedoče o neprolaznosti njegovog talenta.
NASLJEDSTVO: Iza sebe je ostavio višeznačno nasljedstvo. Do posljednjeg časa je radio na tome da njegove ideje nadžive njega samog, da ostanu i drugima udahnu snažan vazduh umjetnosti.
Njegovo stvaralaštvo ne svodi se samo na kipove i slike koji kao stvaralački akt jesu i ostaju najvidljiviji dio njegovog umjetničkog rada. On je ujedno bio prvi diplomirani vajar u Banjaluci, koji je pokrenuo prvu banjalučku likovnu vajarsku koloniju, čiji je legat predat Muzeju savremene umjetnosti RS.
Na Dragaševu inicijativu, njegovu tradiciju rada sa mladima nastavio je njegov prijatelj, akademski slikar Renato Rakić. A upravo taj njegov veliki prijatelj i umjetnik jednom je za njega izjavio da je on bio čovjek koji je više volio Banjaluku nego sebe.
Umro je 2006. godine, a testamentom je većinu svojih djela ostavio rodnom gradu.
Stvaralaštvo kolonije
Slobodan Dragaš 1999. godine osnovao je likovnu i vajarsku koloniju pod nazivom "Krupa na Vrbasu" i još jednom pokazao volju za razvoj sredine u kojoj je živio. Do sada na koloniji su učestvovali brojni umjetnici iz zemlje i inostranstva. Poslije njegove smrti grad je preuzeo koloniju, a skulpture koje su nastale na ovim kolonijama izložene su na zelenim površinama grada. Kolonija je integrisani kulturni umjetnički koncept, čiji je jedini kredo stvaralaštvo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.