Vlado Zeljković (1906-1990), sjajni pozorišni i filmski glumac iz Banjaluke, mlađim naraštajima, nažalost, skoro da i nije poznat, a on je izuzetno bogatim stvaralačkim opusom obilježio veliki period i ostavio neizbrisiv trag u gradu na Vrbasu.
Rodio se u banjalučkoj trgovačkoj porodici. Iako je završio trgovačku školu, teatarskoj trupi pridružio se na poziv tadašnjeg upravnika pozorišta Dušana Radenkovića, a početkom tridesetih godina 20. vijeka dobio je stalni angažman.
Najprestižnije nagrade
Igrao je zajedno sa značajnim glumačkim imenima. Zeljković je, takođe, bio član ansambla Novosadskog pozorišta, zatim Sarajevskog, do 1941, odakle bježi u Beograd, gdje je živio i radio do 1944. godine. Poslije boravka u Beogradu sa suprugom Marom, takođe glumicom, seli se od grada do grada sve do 1949. godine, kada se vraća u svoj rodni grad, koji više nije napuštao do smrti.
U Banjaluci je ostvario veliki broj uloga i one najznačajnije za koje je ujedno i dobio najprestižnije nagrade onog vremena.
Proslavio se nezaboravnim glumačkim kreacijama Davida Štrpca u Kočićevom "Jazavcu pred sudom". Tada je za ovu rolu slavni Skender Kulenović napisao izuzetno pohvalnu kritiku Zeljkovićeve izvedbe.
Antologijske role
"Vidjeli smo i teško ćemo zaboraviti jednog umetnički autentičnog Davida Štrpca. Ovaj lik, jedino književno živ, a scenski teško ostvarljiv, dao je Vlado Zeljković upravo izvrsno, potpuno, izašavši iz svoje katkad banalne groteske i dokazavši kako se naš glumac može kreativno ovaplotiti najpre na domaćem tekstu", napisao je Kulenović.
Antologijska rola mu je takođe uloga Švejka u predstavi "Dobri vojnik Švejk", rađenoj prema istoimenom djelu Jaroslava Hašeka.
U svom glumačklom opusu ostavlja i uloge Bokčila, Pometa, Jovandeke Babića, Jovice Ježa i mnogih drugih običnih malih ljudi s velikim pričom i još većim duhom, Zeljković je neosporno jedan od najvećih glumaca kojeg je krajiška ljepotica dala.
Samo riječi hvale za majstora glume ima i književnik Ranko Risojević.
"Glumio je cijelim tijelom. Ta moć ne može da se nauči, s tim se čovjek rađa", istakao je Risojević jednom prilikom.
Glumac po rođenju
Nenad Novaković, direktor Narodnog pozorišta RS, istakao je da je Zeljković obilježio jednu epohu u razvoju drame Narodnog pozorišta.
"On je bio glumac po rođenju, a ne po obrazovanju, njegova igra na sceni nije bila gluma nego prenošenje i igranje života", rekao je Novaković.
Dodao je da, uprkos tome što je Zeljkovićev doprinos pozorištima širom Jugoslavije ogroman, današnje generacije nisu mu se odužile ni najmanje.
"Obično tako i biva da veliki ljudi završe u zaboravu. Najveći usud ovog vremena je to što ne želimo da se sjetimo svojih velikana iz prošlosti jer bismo tada vidjeli koliko smo mali, siguran sam da bi nas se Vlado stidio da je živ", istakao je Novaković.
Vremešniji Banjalučani se sjećaju Zeljkovića kao sjajnog glumca, ali i velikog šereta izvan scene. Slobodno vrijeme najčešće je provodio u kafani "Mostar" ili ispred nje, a ona se nalazila preko puta Narodnog pozorišta.
Tu je bio u društvu sa legendarnim banjalučkim ljekarom Josipom Jovićem Šoverom, glumcem Ademom Čejvanom, Mirom Mlađenovićem i drugim boemima toga doba.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.