Vukašin Vuk Jelovac, novinar, nacionalni radnik i dopisnik beogradske "Politike" iz Banjaluke, ostavio je veliki trag u istoriji grada na Vrbasu.
Starije generacije Banjalučana pamte ga po njegovim najčitanijim istorijskim zabilješkama Banjaluke, ali i po njegovom velikom zalaganju za podizanje spomeniku književniku Petru Kočiću u gradskom parku.
Rođen je u selu Kosjerevo na Vrbasu, između Laktaša i Srpca, 1899. godine, gdje su se njegovi preci doselili iz Like, a umro 1959. u Banjaluci.
U toku Prvog svjetskog rata bio je jedan od učenika banjalučke Gimnazije iz koje je prvo bio isključen zbog svojih nacionalnih stavova jer je odbio da recituje u slavu cara Franje Josifa, ali je uspio vanredno da maturira tek 1919. godine.
Deset godina kasnije bio je jedan od osnivača i prvaka Društva "Zmijanje", koje je predvođeno Vasom Glušcem, direktorom Gimnazije, podiglo poznati spomenik Kočiću u banjalučkom parku. Zahvaljujući njihovoj zasluzi u današnje vrijeme park "Petar Kočić" potvrđuje identitet Banjaluke kao grada zelenila i aleja.
U ČAST KOČIĆU
Spomenik čuvenom književniku sa Stričića završen je 1929, a postavljen je i svečano otkriven 6. novembra 1932, zahvaljujući velikom trudu i zalaganju Jelovca i Društva "Zmijanje".
Nije bio zadovoljan samo time da se ovom velikom pjesniku bosanskih planina i jednom od najhrabrijih boraca za srpski nacionalni ponos i socijalnu pravdu podigne samo spomenik, već je zajedno s članovima Društva "Zmijanje" planirao i preseljenje Kočićevih kostiju iz Beograda u Banjaluku.
Jelovac je često pisao o Kočiću. Između ostalog, napisao je da je od njegovog progona iz Sarajeva u Banjaluku počeo jedan značajni događaj u našoj istoriji.
"Krajem 1906. godine austrougarske vlasti, koje su mu stalno bile za petama, protjeruju Kočića iz Sarajeva u Banjaluku, a što predstavlja početak jedne istorijske epohe ovog grada. Kao nacionalni i socijalni revolucionar, Kočić je bio veoma omiljen u narodnim masama i kod napredne omladine", napisao je Jelovac u svojim zabilješkama.
DOPRINOS NOVINARSTVU
Osim u "Politici", Jelovac je bio saradnik Službenog lista Vrbaske oblasti "Vrbaskih novina", "Oslobođenja", a posljednjih godina života objavljivao je radove i u "Republici".
Jelovčeve zabilješke iz prošlosti Banjaluke publikovane su posthumno 1960. godine, pod naslovom "Banjaluka u prošlosti", a već decenijama su jedan od najcitiranijih radova iz istorije našeg grada.
Kao novinar Jelovac je ostavio trajan pečat u istoriji grada na Vrbasu. Za njega, ali i za druge novinare tadašnjeg vremena može se reći da su bili nosioci novih ideja, ali i tvorci napretka u svojim sredinama nastojeći da zajednici pruži nešto novo.
PROMOTER IDEJA
Milkica Milojević, predsjednica Udruženja "BH novinari", rekla je da su novinari i publicisti u prošlosti, a pogotovo u vremenu u kome je živio Jelovac, bili avangarda, promoteri novih ideja i lučonoše napretka u svojim sredinama.
"Današnjim generacijama, koje su odrasle uz internet, satelitsku televiziju, u vremenu kada je svaka informacija dostupna i kad malo vještiji putnik može za pedesetak evra otputovati avionom do Rima ili Pariza, vjerovatno je teško dočarati kakva je bila misija novinara početkom prošlog vijeka, ali oni su, uz gimnazijske profesore, pjesnike i slikare bili oni koji pomjeraju granice i Banjaluku povezuju sa 'velikim svetom'", rekla je Milojevićeva
ZD "Zmijanje"
Zavičajno društvo "Zmijanje" osnovano je 4. oktobra 1929. u Banjaluci kao Društvo "Zmijanje". Prvi predsjednik Društva bio je prijatelj i kum Petra Kočića Vaso Glušac, potpredsjednik Fehim Kurbegović, a Vukašin Vuk Jelovac i Danilo Drča sekretari. Društvo je osnovano sa tri osnovna zadatka: da prenese posmrtne ostatke Kočića iz Beograda u Banjaluku, da u Banjaluci podigne spomenik književniku i da se osnuje Fond "Petar Kočić" za školovanje đaka sa Zmijanja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.