Gizela Januševski je bila prva doktorica u Banjaluci, koja je radila od 1899. godine, a došla je iz njemačkog grada Remšajd.
Prema nekim podacima, doktorica Januševski je u gradu boravila od 1899. do 1912. godine. Vodila je privatan dispanzer, te predavala higijenu dva časa sedmično učenicama Više djevojačke škole.
U vrijeme njenog boravka u Banjaluci su vladale epidemije i jako teško stanje kada je u pitanju zdravlje stanovnika.
Biografija
Gizela Januševski rođena je sa prezimenom Rozenfeld 22. januara 1867. godine u malom mjestu Drnovice u južnomoravskom regionu nedaleko od Brna.
Potiče iz jevrejske porodice, koja je jedno vrijeme boravila i u Grubišnom Polju u Hrvatskoj.
Otac Leopold bio je oficir i upravnik imanja u Grubišnom Polju. Osnovna znanja stekla je u djevojačkoj školi u Brnu.
Srednju školu je završila u Cirihu, gdje je kasnije živjela.
Na fakultet se upisala 1893. godine, a promovisana je u doktoricu medicine 12. aprila 1898. godine.
Pored njemačkog, dobro je govorila francuski, poznavala je engleski, te srpsko-hrvatski jezik.
Brakovi
Godine 1887, kada je imala 20 godina, udala se za znatno starijeg Jindriha Kuna, bogatog suvlasnika tvornice tekstila u Brnu. U tom braku je ostala tek nekoliko godina.
Za vrijeme boravka u Banjaluci vratila je svoje djevojačko prezime. Vrlo brzo se ponovo udala za 20 godina starijeg kolegu Vladislava Januševskog, koji je tada bio i vladin savjetnik za zdravstvo. Tada je morala da napusti državnu službu i otvorila je privatnu praksu.
Ostala je udovica 1916. godine, te poslije smrti muža dobrovoljno se prijavila u vojnu službu, gdje je bila jedina doktorica stalno raspoređena pri vojnoj komandi u bolnici u Gracu-Egenbergu. Za požrtvovanost tokom rata dobila je državno odlikovanje, a po završetku Prvog svjetskog rata ponovo je započela privatnu praksu.
Ordinaciju je konačno zatvorila krajem 1935. godine.
Rezultati rada
Dolazak u Bosnu i Hercegovinu za nju nije bio lični izbor, već jedina mogućnost da radi svoj posao.
U grad je došla 9. jula 1899. godine, gdje je prvo radila ugovorom za državu, a kasnije je imala i privatnu praksu.
O energičnosti, entuzijazmu i marljivosti doktorice svjedoče rezultati njenog rada.
"U toku prve godine ukupno je imala 1.431 pacijenta, od čega 14 muškaraca, 936 žena i 479 djece, a od tog broja prema vjerskoj i nacionalnoj strukturi - 46,2 odsto muslimana, 30,3 odsto pravoslavaca i 19,6 odsto katolika. Uglavnom je liječila infekcije, respiratorne i polne bolesti, a obavljala je i manje hirurške operacije", rekla je Biljana Panić-Babić, vanredni profesor Filološkog fakulteta u Banjaluci i jedan od autora knjige "Banjaluka - Znamenite žene u istoriji grada".
Gizela Januševski umrla je 2. marta 1943. godine u nacističkom koncentracionom logoru Terezienštat.
Promjena imena
Za vrijeme boravka u BiH, nakon vraćanja djevojačkog prezimena, prekrstila je ime u Ljudmila.
Nakon zatvaranja ordinacije pomagala je Udruženju udovica i siročadi, a često je i sama liječila pacijente koji nisu bili u mogućnosti da plate. Za svoj cjelokupni predani rad 1937. dobila je i austrijsko državno odlikovanje za zasluge.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.