BANJALUKA, SARAJEVO - U susret 23. godišnjici parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, koja je u srijedu, članovi pregovaračkog tima za Dejton su saglasni da je njegova najveća vrijednost mir koji je donio.
S druge strane ističu da je postdejtonsko vrijeme proteklo u političkim nesporazumima i različitim ciljevima.
Momčilo Krajišnik, nekadašnji predsjednik Skupštine RS i predsjednik Asocijacije "Stvaraoci RS", istakao je za "Nezavisne" da je najvažnije to što je Dejtonski sporazum donio mir, ali pored mira i rješenje.
"Sada sam uvjeren, poslije ovoliko godina, da su glavni kreatori takvog mirovnog sporazuma smatrali da je to privremeno rješenje, takvo privremeno rješenje gdje su odmah poslije Dejtona prešli u aktivnost da ostvare svoj cilj koji nisu mogli ostvariti u ratu. Naravno, mislim na mentore, a ne na muslimansku i hrvatsku stranu, a cilj im je bio da naprave što čvršću, da ne kažem unitarnu, BiH", ističe Krajišnik. Rješenje u Dejtonu je, smatra Krajišnik, moglo biti mnogo bolje za srpsku stranu, ali u isto vrijeme i mnogo gore.
"Brčko je nešto što je bilo protiv principa i nešto što je prethodno usvojeno u Ženevi. Trebalo je da imamo i izlaz na more, jer je taj dogovor postignut, neko je samo trebalo da ga prikloni glavnom ugovoru. Treće, nije trebalo da izgubimo Srpsko Sarajevo", zaključuje Krajišnik. Kada je riječ o spekulacijama o Dejtonu dva, Krajišnik ocjenjuje da neko na ovaj način "pušta probne balone".
"Dejton dva ne može postojati bez saglasnosti srpske strane. Moje mišljenje je da Dejton ovakav kakav je sad nije Dejton, nego promijenjeni Dejton", smatra Krajišnik. Dodao je da bi ovaj promijenjeni Dejton trebalo promijeniti, kako bi bio funkcionalan.
"Ne može se na ovaj način ostvariti nešto dugoročno i da se održi BiH. Mi se na kraju svi patimo i nikom nije lijepo u ovakvoj BiH", naglasio je Krajišnik.
Miro Lazović, bivši predsjednik Skupštine BiH, istakao je da je, posmatrajući s ove vremenske distance, Dejton donio mir i da je to njegova najveća vrijednost.
"Dejtonski mirovni sporazum sadržinski je u sebi nosio određene elemente koji su mogli integrisati bh. društvo i državu, ali isto tako postoje odredbe u Dejtonskom mirovnom sporazumu koje dezintegrišu i bh. društvo i državu. Sve postdejtonsko vrijeme je proteklo u političkom nadmudrivanju i borbi za te različite ciljeve", naglašava Lazović. Smatra da Dejtonski sporazum jeste donio mir, određenu stabilnost i prosperitet u BiH u smislu njene međunarodne reputacije, ali da su unutar BiH konstantni politički nesporazumi, sukobi s neizvjesnošću kuda će konačno ti procesi odvesti.
"Mislim da Dejton dva kao neka velika međunarodna konferencija u ovom trenutku nije moguć, ali se može realizovati kroz prihvatanje evropskih principa i standarda, što je i neminovan proces koji očekuje BiH u međunarodnim reforskim procesima", navodi Lazović. Dodaje da još postoji otpor pojedinih političkih struktura, kao što je neprihvatanje realizacije odluke "Sejdić i Finci" Suda za ljudska prava, ali da je to odluka koja u konačnici mora biti prihvaćena.
"Čim ona bude prihvaćena, iz temelja se mijenja sadašnji Ustav BiH i eliminišu se sve diskriminacione odredbe u njemu koje svakog Bosanca i Hercegovca diskriminiraju na različitim dijelovima. Optimista sam da će BiH uspjeti prevazići svoje sadašnje i političke i teritorijalne i pravne probleme i da će u konačnici postati dio evropske porodice", navodi Lazović.
Podsjećanja radi, mirovni dogovor je postignut u vazduhoplovnoj bazi "Rajt-Paterson" kod Dejtona, u američkoj državi Ohajo, a njim je prekinut rat u BiH.
Konferencija je trajala od 1. do 21. novembra 1995. godine, a glavni učesnici su bili Slobodan Milošević, tadašnji predsjednik Savezne Republike Jugoslavije, Alija Izetbegović, tadašnji predsjednik Republike BiH, Franjo Tuđman, tadašnji predsjednik Hrvatske, Ričard Holbruk, američki posrednik, i Vesli Klark, američki general. Sporazum je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra, a Skupština SRJ je sporazum ratifikovala 21. novembra 2002. godine. Važno je napomenuti da je ovaj sporazum parafiran u prisustvu američkog predsjednika Bila Klintona, glavnog sekretara UN-a Butrosa Butrosa Galija, glavnog sekretara NATO-a Havijera Solane, francuskog predsjednika Žaka Širaka, britanskog premijera Džona Mejdžora, njemačkog kancelara Helmuta Kola, ruskog premijera Viktora Černomirdina, kao i švedskog premijera Karla Bilta i kopredsjedavajućog mirovne konferencije, koji je nastupao u ime EU. Ovoliki broj najvećih svjetskih zvaničnika najbolje svjedoči o ozbiljnosti i dalekosežnosti parafiranog sporazuma.
Aneksi sporazuma
- Aneks I-a Sporazum o vojnim aspektima m.r.
- Aneks I-b Sporazum o regionalnoj stabilizaciji
- Aneks II Sporazum o međuentitetskoj graničnoj liniji
- Aneks III Sporazum o izborima
- Aneks IV Ustav BiH
- Aneks V Sporazum o arbitraži
- Aneks VI Sporazum o ljudskim pravima
- Aneks VII Sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima
- Aneks VIII Sporazum o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika
- Aneks IX Sporazum o osnivanju javnih preduzeća u BiH
- Aneks X Sporazum o civilnom sprovođenju mirovnog rješenja
- Aneks XI Sporazum o međunarodnim policijskim snagama
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.