BANJALUKA - Gotovo cijeli četvorogodišnji mandat od prošlih opštih izbora do danas obilježila je sapunica u kojoj se mnogo toga dešavalo, ali se malo toga konkretnog i desilo.
Tako je, na primjer, prvih 15 mjeseci mandata prošlo bez dogovora o novoj parlamentarnoj većini na nivou BiH. Nakon izbora 2010. godine SDP i SDA napravili su savez, odbijajući prijedloge iz RS i dva HDZ-a da se naprave tri nacionalna bloka. Osim toga, SDP i HDZ su se sporili zbog pozicije predsjedavajućeg Savjeta ministara, a SNSD i SDS, koji su tada parafirali platformu, podržali su poziciju HDZ-a zbog principa pariteta i rotacije, dok su za RS tražili poziciju ministra spoljnih poslova.
U martu 2011. godine Savjet EU usvojio je zaključke o jačanju evropskog prisustva u BiH i odvajanju specijalnog predstavnika EU od OHR-a, i tada u prvi politički plan izlazi zahtjev za implementacijom odluke "Sejdić i Finci". Najavljena je mogućnost uvođenja sankcija za nekooperativne lidere koje nikad nisu implementirane u praksi.
Dva mjeseca kasnije, nakon dolaska Ketrin Ešton u Banjaluku na sastanak sa Miloradom Dodikom, predsjednikom RS, počinje strukturisani dijalog o pravosuđu, koji još traje. U junu je Lagumdžija predložio Slavu Kukića za mandatara Savjeta ministara, a narednog mjeseca je Lagumdžija izrazio spremnost da odustane od pozicije predsjedavajućeg u zamjenu za čelnu poziciju u Ministarstvu spoljnih poslova. Na sastanku šestorke u Brčkom u septembru SNSD i SDS objavili su da su spremni popustiti u vezi sa pozicijom ministra spoljnih poslova, ali dogovor ipak nije postignut. Peter Sorensen, specijalni predstavik EU i šef Delegacije EU, u oktobru je rekao da EU neće raditi posao domaćih lidera i institucija, očekujući od njih da sami nađu rješenje za pitanje "Sejdić i Finci".
U decembru 2011. šestorka je postigla dogovor o koaliciji, koju bi činili SNSD, SDS, SDP, SDA i dva HDZ-a. U januaru naredne godine je dogovoreno da Vjekoslav Bevanda iz HDZ-a bude predsjedavajući, a da Lagumdžija dobije poziciju ministra spoljnih poslova. Ali ljubav nije dugo potrajala: SDA je u martu 2012. odbila da podrži budžet za 2012, a trzavice su nagoviještene dva mjeseca ranije, kada su HDZ-ovi i kadrovi SDA u Savjetu ministara BiH odbili da podrže budžet za 2011. U martu Željko Komšić, hrvatski član Predsjedništva BiH, napušta sve stranačke funkcije, ali ostaje član SDP-a. Istog mjeseca u Banjaluci šestorka je prihvatila principe za podjelu imovine, ali dogovor nikad nije implementiran. U junu je SDP pokrenuo izbacivanje SDA iz šestorke, a u Briselu je sa Štefanom Fileom, evropskim komesarom za proširenje, šestorka, uz prisustvo SBB-a, dogovorila "mapu puta" za implementaciju odluke "Sejdić i Finci", po kojoj je rješenje trebalo da bude pronađeno do kraja godine. Narednog mjeseca Lagumdžija i Čović postigli su dogovor o indirektnom izboru članova Predsjedništva iz FBiH, nakon čega Komšić napušta SDP, a ostale stranke u Sarajevu sporazum smatraju "izdajom" BiH. Do realizacije dogovora nikad nije došlo.
Na oktobarskim opštinskim izborima, što se tiče osvojenih načelničkih pozicija, najviše je dobio SDA 37, SDS 26, SNSD 19, HDZ BiH 13, a SDP 10. U novembru, umjesto SDA, u Savjet ministara ulazi SBB, a lider stranke Fahrudin Radončić postaje ministar bezbjednosti. Istog mjeseca postignut je sporazum između SNSD-a i SDP-a o reformi Izbornog zakona, promjeni načina izbora tužilaca i reformi javne uprave.
U decembru 2012. federalni premijer Nermin Nikšić od Živka Budimira, predsjednika FBiH, zatražio je da smijeni ministre iz SDA, HSP-a i NSRzB u federalnoj vladi, što je ovaj odbio. Budimir se nakon toga "sjetio" da ministra Antu Krajinu izbaci iz HSP-a.
U martu 2013. nije prošao zakon o matičnom broju, zbog čega novorođena djeca nisu mogla dobiti matični broj, a RS uredbom rješava to pitanje u ovom entitetu. Narednog mjeseca Budimir je uhapšen zbog sumnji na korupciju u vezi s pomilovanjima, a File otkazuje dijalog na visokom nivou u Mostaru zbog nemogućnosti dogovora o implementaciji odluke "Sejdić i Finci". U junu zbog matičnog broja ispred zajedničkih institucija dolazi do protesta građana, koje predstavnici RS ocjenjuju kao talačku krizu, dok ih u Sarajevu i dijelu međunarodne zajednice vide kao građanski bunt.
U oktobru 2013. propao je i posljednji pokušaj dijaloga na visokom nivou EK i bh. lidera, a na decembarskom samitu EU države članice krivnju za zastoj u BiH prebacile su na lidere u BiH, te demonstrativnom ćutnjom o BiH iskazale nezadovoljstvo stanjem u zemlji. Od tada EU fokus sa presude "Sejdić i Finci" pomjera na borbu protiv korupcije, zasad bez konkretnih mjera.
U februaru 2014. dolazi do demonstracija u više gradova FBiH, a zapaljene su državne institucije u Sarajevu. Narednog mjeseca smijenjen je Fahrudin Radončić s pozicije ministra bezbjednosti BiH, čime se i formalno raspala koalicija na nivou BiH. U aprilu opozicione partije u RS osnivaju Savez za promjene, koji je Dodik odmah nazvao "savez za sahrane".
U maju su sve oči bile uprte u katastrofalne poplave koje su napravile štetu od više milijardi. Narednog mjeseca počela je saga oko zakona o pranju novca i krivičnog zakona, te prijetnje Manivala da će BiH biti na crnoj listi ako zakoni ne budu usvojeni.
Prošlog mjeseca održana je donatorska konferencija za podršku BiH nakon poplava, na kojoj je prikupljeno oko 800 miliona evra, uglavnom povoljnih kredita. Od početka 2014. sve stranke su u "predizbornom modu", a zadnji pokušaj usvajanja kodeksa kakve-takve pristojne kampanje je propao, s obzirom na to da se stranke nisu uspjele dogovoriti o njegovom potpisivanju.
Asim Mujkić, politolog iz Sarajeva, kaže da je japanski ambasador dao najbolju izjavu koja opisuje BiH u protekle četiri godine.
"U njegovoj izjavi najbolje se može opisati ta opsjednutost naših političara samim sobom i jedno ogromno zapuštanje građana, koje je na djelu ne samo protekle četiri nego duži niz godina", smatra on.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.