BANJALUKA - Članom pet Vašingtonskog ugovora, kojim je 1949. godine uspostavljen NATO savez, konstatovano je da bi napad na bilo koju članicu Saveza predstavljao napad na cijeli Savez.
Iako je ovaj ugovor uspostavljen u vrijeme hladnog rata i borbe SAD i SSSR, čija je prvobitna namjera bila odbrana sjeverne Amerike i zapadne Evrope od Sovjetskog Saveza i njegovih saveznika, nedavno je ovaj članproširen i na terorističke napade. U slučaju bilo kakvog terorističkog napada spolja na bilo koju zemlju članicu, automatski bi bio aktiviran i član pet Vašingtonskog ugovora.
Prema riječima Ines Kuburović, portparola Glavnog štaba NATO-a u Sarajevu, član pet je do sada bio primijenjen samo jednom - odmah nakon terorističkih napada na SAD, 11. septembra 2001. godine. Istakla je da se NATO razvija i prilagođava promjenama u svijetu, ali cilj i misija ostaju isti, odnosno obezbijediti da Savez ostane zajednica slobode, mira, sigurnosti i zajedničkih vrijednosti.
"U tom kontekstu NATO štab Sarajevo čini sve što može da pruži podršku Bosni i Hercegovini da se osigura dugotrajna i samoodrživa sigurnost i stabilnost ovog regiona", istakla je Kuburovićeva.
Član pet počinje konstatacijom da će se oružani napad na jednu ili više zemalja u Evropi i sjevernoj Americi smatrati napadom na sve i da, slijedom toga, u skladu sa članom 51 Povelje Ujedinjenih nacija o pravu na individualnu ili kolektivnu samoodbranu, svaka od članica će pomoći napadnutim zemljama.
"Takva akcija uključuje i upotrebu oružane sile sa ciljem vraćanja mira i bezbjednosti na prostor zemalja članica. O svakom napadu i svim kontra mjerama koje su preduzete povodom napada će odmah i bez odlaganja biti informisan Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Kontra mjere će biti okonačane kada Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija preduzme mjere kako bi bio obezbijeđen međunarodni mir i bezbjednost", stoji u članu pet ugovora.
Pozivanjem na član pet, zemlje članice su se 11. septembra 2001. godine solidarizovale sa SAD.
U Glavnom štabu NATO-a u Briselu nam je rečeno da je ovaj član sam temelj cijelog Saveza, bez kojeg bi bilo nemoguće garantovati bezbjednost bilo kojoj članici.
"Ovaj članak garantuje bilo kojoj žrtvi napada da će ostatak alijanse priskočiti u pomoć. Saveznici mogu pružiti različite vidove pomoći. Ne mora značiti da će ta pomoć biti vojna. Konkretna pomoć zavisi od realnih mogućnosti svake zemlje. Na svakoj članici ponaosob je da odluči na koji način će doprinijeti odbrani napadnute članice i o tome će se konsultovati sa ostalim članicama", navode u Briselu.
Iako je zajednička vojna bezbjednost najvažnija prednost članstva u Savezu, postoje i druge posredne prednosti koje su ekonomske i političke prirode. Prilaskom u Savez zemlja stranim investitorima pokazuje da je u pitanju bezbjedno područje i da su sve strane investicije zaštićene i vojno i ekonomski i politički.
Osim toga, sprovođenjem neophodnih društvenih reformi, neophodnih u procesu pristupanja, zemlja učvršćuje područje vladavine prava i time postaje i pravno bezbjednije područje.
Zašto NATO?
"Nezavisne novine" i "Glas Srpske" u idućem periodu će objaviti seriju tekstova o ulozi NATO-a u izgradnji bezbjednosti i očuvanju mira na teritoriji koju čine zemlje članice, kao i šta BiH dobija pristupanjem NATO-u, koje su prednosti članstva u ovoj organizaciji te u kojoj fazi je proces priključivanja BiH.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.