Zbog sadržaja intervjua, Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Milana Mandića, predsjednika Udruženja porodica nestalih lica Sarajevsko-romanijske regije i člana Savjetodavnog odbora Instituta za nestala lica, potvrđeno je za RTRS u Sudu BiH. Optužnica je podignuta i protiv menadžmenta, urednika i novinara medijske kuće koja je sporni intervju objavila.
Na teret im se stavlja izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti – zbog toga što je Mandić u intervjuu izjavio kako je u Bratuncu i Srebrenici počinjen genocid i to 1992. i 1993. godine, a da je 1995. godine bio osvetnički zločin.
Milanu Mandiću u poslednjem ratu, ubijeno je kaže, 38 članova porodice. Posmrtne ostatke četiri rođaka i oca Bože, još nije sahranio. Po sarajevskim grobnicama traži ih četvrt vijeka. Prstom je upirao na selektivan rad bh. tužilaca, Instituta za nestale i Amora Mašovića. I čekao da sarajevske ubice sjednu na optuženičku stolicu. Umjesto toga, po svemu sudeći, dočekaće da u jednu od tih stolica lično sjedne.
Za Mandića, ostale optužene i njihove advokate optužnica je još tajna. Tužilaštvo BiH, inače revnosno u publikovanju kada su Srbi u pitanju, ovu još skriva. Štura potvrda da je optužnica podignuta, međutim, stiže iz Suda BiH, ali kako ističu, nisu u mogućnosti dati više informacija.
Јoš u fazi istrage, sredinom prošle godine, iz Tužilaštva je saopšteno, šta je to zasmetalo navodno neimenovanom podnosiocu krivične prijave i postupajućem tužiocu Izetu Odobašiću, kome nije smetala monstruozna čestitka sa posmrtnim ostacima upućena svim srpskim zvaničnicima povodom Dana Republike, a koja je prethodila spornom intervjuu.
Nije smetalo ni prethodno poređenje Republike Srpske sa nacističkom Njemačkom i srpskog naroda sa nacistima. To za Odobašića i njegove kolege nije izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. Izjava o stradanju Srba Podrinje – jeste i to toliko da su “zaboravili“ čak i, kako zakon nalaže, da se prethodno obrate Regulatornoj agenciji za komunikacije.
Vlado Adamović, advokat Elta TV kaže da iz toga slijedi logičan zaključak da je neko previše žurio da se podnese krivična prijava prije nego je struka, a RAK je dio struke, dakle regulator, dao svoje mišljenje.
Da su razni sarajevski regulatori, tokom rata i poslije njega, radili svoj posao, Mandić ne bi više od 20 godina tragao za ocem Božom koji je odveden sa kućnog praga. Možda ne bi ni njegovu 68-godišnju nepismenu majku, ratno sarajevsko pravosuđe osudilo na dvije godine zatvora zbog navodnog snajperisanja. Niti bi njegov brat – logoraš bio presuđen na smrtnu kaznu- čak dva puta. I to u istom onom logoraško – pravosudnom kompleksu u kojem će da sude i Milanu.
"Sada se vidi koliko Tužilaštvo radi nepristrasno i objektivno. Bez obzira da li sam ja žrtva zločina ili učesnik, protiv mene mora biti podignuta optužnica jer sam Srbin", kaže Mandić.
Na jednoj strani su nekažnjeno višegodišnje ponavljanje o iskrivljenoj istoriji – o žrtvama i zločincima. Presuđivanje i prije presude. Na drugoj, umjesto zločinaca - progon žrtava i ućutkivanje istih o vlastitoj golgoti – jasni su u srpskim udruženjima.
"Da li je pravda da ja kao majka ne smijem progovoriti da je dijete ubijeno, i da li kao supruga ne smijem progovoriti da je moj muž ubijen i da do danas ne znam gdje su mu kosti", ogorčena je Milena Kulina.
Nepravednoj pravdi iz bh. pravosudnog kompleksa, Srbi su svjedočili svih prethodnih godina. Uglavnom kroz izrečene dugotrajne zatvorske kazne na jednoj strani i dokaze o zločinima u ladicama, na drugoj!
Da li je najnovija – retuširana i pritajena slika bh. pravosuđa – zločinci na slobodi – žrtve u sudnici!?
(NN/rtrs.tv)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
