TREBINJE - Bivši trebinjski željezničar Milovan Milanović, koji već dugo gazi devetu deceniju, nenaviknut na život u Domu penzionera u ovom gradu, gdje boravi zadnjih šest godina, počeo je da pravi makete mostova i crkava, pa danas jedna vitrina puna njegovih radova krasi hol ove ustanove.
Počeo je, u stvari, najprije raditi sa hrastovom korom koju je lijepio za flaše, praveći od njih prelijepe ukrasne i ujedno upotrebne predmete, ali mu je to s vremenom izgledalo suviše jednostavno pa je prešao na građevine, najprije sagradivši minijaturnu crkvu, a onda i mostove i druge ukrasne predmete.
"Kad sam vidio da mi to ide, nakon crkve sam napravio imitaciju ognjišta sa božićnim ražnjem koji mi zovemo veselica, a onda sam naizmjenično pravio minijaturne crkve i mostove, najprije Arslanagića - Perovića most, pa ostale", kaže deda Milovan.
Strpljenja ima, vremena mu ne nedostaje, samo mu fali materijala i alata, ali se nekako kod stolara snađe za materijal, a alat je sam napravio jer se, kako kaže, sastoji od kliješta, britvice, noža, šmirgl-papira i sitnih priručnih stvarčica poput jednostavnog komada stakla.
Deda Milovan se već dugo priprema da uradi maketu stare lokomotive parnjače, koja je kroz Trebinje i mnoge gradove vukla nekada popularni voz - "ćiru", a željeznica je, dodaje, bila njegov izvor prihoda, izvela na put njegovu djecu, pa mu i danas daje penziju.
Kaže da se, s druge strane, nije smio ni usuditi na ovaj poduhvat jer ne zna hoće li parnjaču moći vjerodostojno prenijeti na drvo, ali za to trenutno nema ni materijala ni alata pa će taj posao ostaviti za zimu.
Dodaje da makete ne izrađuje zbog novca i da nijednu nije prodao, već poklonio.
Deda Milovan u svom selu Diklići nadomak Trebinja, koje je usljed ratnih dejstava bilo napušteno, pa danas tu obitava svega nekoliko stanovnika, ima i pčele koje redovno obilazi, radi oko njih, pa im i košnice popravlja sam.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.