Boris Režak, kantautor iz Banjaluke, trenutno živi i radi u Beogradu, a kada dođe u grad na Vrbasu prvo ode ujutro na kafu i to na mjesta koja su vezana uz rijeku.
`To mi je najljepši period. Uglavnom gdje idem poznajem dosta ljudi, a imam i prijetelje s kojima rado popričam. Ako dođem u Banjaluku na odmor onda volim barem jednom dnevno otići na Banj brdo. Lagane šetnje oko dva sata su mi dovoljne da napunim baterije`, priča Režak.
Poslije toga obavi nekoliko razgovora s poslovnim prijateljima i jedva čeka veče kada ima rekreaciju, bez koje ne može, a igra tenis, fudbal i košarku.
`Kad odradim to, restartujem se i sve mi bude super`, kroz smijeh dodaje.
Voli da boravi i u kući u razgovoru s roditeljima i bratom, jer se njih najviše poželi.
`Moj otac Miroslav je dugogodišnji profesor muzičkog i svi ga obožavaju. S njim se uvijek lijepo ispričam. Naravno, tu su i moj brat Dario i majka Nada, s kojima rado provodim vrijeme`, kaže Režak.
Pošto oni relativno rano odu na spavanje, Boris voli da pogleda film. `Volim sve žanrove ali nisam baš neki ljubitelj horora i trilera`, navodi.
Najviše voli domaće starije filmove i komedije, jer je, smatra, `kinematografija tu neprevaziđena`.
`A volim 'Žikinu dinastiju' i 'Lude godine'. Pokojni Gidra Bojanić me oduševio s tim filmom, a moj omiljeni glumac je Bata Stojković i film 'Balkanski špijun'. Naravno i 'Maratonci', a od novih filmova volim 'Karaulu' i sigurno sam ga 50 puta pogledao, ali samo prvih 45 min, jer kasnije dolazi dramaturgija i kraj je sumoran, a to ne volim`, priča Režak.
Čak gleda i partizanske filmove i smatra da su tada filmovi bili kvalitetniji.
`U novim filmovima mi se ne sviđa što ima previše psovki i to mi je baš bezveze`, kaže Boris.
Njegova neostvarena želja je da zaigra u nekom domaćem filmu ili seriji.
`To sam sebi postavio kao cilj i potrudiću se da ga ispunim. Čak bih volio da glumim negativca`, ističe Režak.
Batine u osnovnoj školi
Iako je uvijek u škripcu s vremenom uspije da se opusti uz dobru knjigu. Posljednje što je čitao su `Orkanski visovi`. Omiljeni pisac je Meša Selimović, a veoma draga knjiga `Na Drini ćuprija`, jer mu je ostala u sjećanju iz školske literature.
Njegova prva škola je bila OŠ `Ivan Goran Kovačić` u banjalučkom naselju Budžak/Lazarevo, gdje je išao do petog razreda. Poslije toga se preselio u Mejdan/Obilićevo, gdje je i završio osnovnu školu.
`Meni je osnovna škola u Mejdanu bila šok jer sam ja bio i omiljeni drug i učenik, imao sam nekakav status u Budžaku. Najboljeg mog prijatelja su zvali Deba i njega nije smio niko da dira, a onda nisu ni mene. Kad sam došao u Mejdan razbili su me kao kantu jer nisam nikog imao, bio sam i jedinac, a nisam nikog znao. U petnaest dana tri puta su me nalupali. Trebalo mi je određeno vrijeme da ih pitam zašto baš mene stalno tuku kad me u Budžaku niko nije dirao`, kroz smijeh priča anegdotu iz djetinjstva.
Završio je srednju elektrotehničku školu, koju, priznaje nije baš nešto volio. Upisao se na Filozofski fakultet, ali je `stao` otprilike na pola puta jer se ubacila muzika zbog koje se ljepše osjećao, a osjetio je i da se može zaraditi. Međutim, njegova ljubav prema muzici datira još iz djetinjstva.
`Već sa pet godina sam imao prvi javni nastup s očevim bendom, pošto sam svirao bubnjeve, i to mi je jako dobro išlo, iako nisam svirao redovno. Sjećam se da sam svirao nedjeljom i da je moj prvi nastup bio u restoranu na Banj brdu. Tada sam imao svoj set, gdje sam svirao nekih sedam pjesama`, priča Boris.
Pored muzike obožavao je i sport. Kaže da je imao sreće što je odrastao pored kasarne `Kozara` jer, poređenja radi, naselje Mejdan imalo je samo jedan košarkaški teren, a u Budžaku je bilo šest košarkaških terena, dva fudbalska i atletske staze.
`Konstantno smo tamo bili, uglavnom poslije tri jer su nas dežurni oficiri ganjali i izbacivali. Nama nije bilo jasno zašto nam brane da igramo pa mi onako ponesemo loptu i šunjamo se. Baš kao u filmovima, nama je to bilo interesantno, opasnost. Tamo sam bili po četiri do pet sati dnevno. Taj period života mi je najljepši. I barake u kojima sam živio, jer tamo smo svi bili jedna porodica. Nije bilo zaključavanja kuća, dođeš kod komšije za vrijeme ručka, on ti samo postavi tanjir i ti jedeš i nastaviš dalje da se igraš`, sa sjetom se prisjeća Režak.
Djevojka ne može biti saksija
Kada smo ga upitali da li se može sjetiti prvih ljubavi samo se nasmijao.
`Prve ljubavi?! To sam odradio do svoje sedme godine. Vrlo efikasno i vrlo ozbiljno. Stalno sam se zaljubljivao, bilo je puno djevojčica u mom društvu i to mi je uvijek polazilo za rukom`, kaže.
Borisovo trenutno ljubavno stanje sigurno će obradovati mnoge čitateljke.
`Nemam djevojku. U suštini problem je u tome što nemam vremena. Imam puno prijateljica i puno simpatija, ali kako da imam vezu kad sam danas u Banjaluci, pa u Beogradu dvadeset dana, onda u Zagrebu pet, a pri tom stalno radim, pišem, puno je obaveza i jednostavno ne mogu imati djevojku`, navodi Režak.
Zbog prezauzetosti misli da je nemoguće da ima vezu jer smatra da se ne može imati djevojka pored sebe, a da bude nekakva saksija.
`Znači da je nazoveš kad ti je ona potrebna, a da joj se ne javljaš ili imaš stalno izgovor da nemaš vremena. Tako kod mene mogu biti razne situacije, čisto da se viđamo neko vrijeme i to je to`, ističe Boris.
Borisa Režaka mnogi znaju i zbog toga što je duže vrijeme pjevao po banjalučkim klubovima.
`Dosadilo mi je da sviram po klubovima iz prostog razloga što sam vidio da starim i da se moja generacija počela zabavljati, imati veze i izlaziti na mirnija mjesta. Najviše sam svirao u 'Veneciji' i 'Studencu'. Tad sam imao najviše snage da napravim dobru feštu u Banjaluci. E onda je došao period tog zasićenja, počeli su da dolaze neki novi klinci i veliki problem je bio to što sam svaku noć pjevao. Nakon toga sam morao napraviti određeni rez`, kaže Režak.
Razmišljao je - ili će se totalno baviti muzikom ili poslom koji nema veze s njom.
`Poželio sam ustajati u osam sati, a lijegati najkasnije u ponoć jer sam do tada potpuno bio zamijenio dan za noć`, dodaje.
Drugi album izlazi za mjesec
Ipak se odlučio za muziku i onda je počeo da radi prvi album.
`Prvo sam počeo s festivalima. Onda sam završio album, na kojem sam radio s najboljim autorima i koji je izašao krajem 2003. Uvijek sam radio skupe stvari. Nije mi padalo na pamet da radim album u Banjaluci. Radio sam s Nikšom Bratošom, Antom Pecotićem i Mirom Buljanom. To su ljudi koji su radili sa najboljim pop-rok bendovima. Naučio sam dosta stvari od njih`, kaže Boris.
Onda se preselio u Beograd, ali je ubrzo poslije toga imao privatnih problema i morao se vratiti u Banjaluku.
`Album je nekako sam nastavio da funkcioniše, bez mene`, dodaje.
Nakon toga izdavao je singlove, kako kaže, čisto da ga publika ne zaboravi.
`Posljednjih godinu dana mogu da kažem da sam stao na svoje noge, uspješno sam priveo kraju svoj drugi album, pjesme sam pisao skoro dvije godine, bilo ih je puno, da bih na kraju odabrao 11 kompozicija. Završio sam rad u svom studiju u Beogradu`, kaže.
Pravljenje ličnog studija mu je bio primarni cilj jer voli da ima tu slobodu kada osjeti da je spreman da stane pred mikrofon i kad osjeti inspiraciju, pa makar i u tri ujutro da ne mora zakazivati termin da uđe u studio.
Njegov drugi album će izaći za mjesec dana. Boris kaže da je to pop-rok album. Ono što on voli da sluša je britanska muzika, pa je i album malo `tvrđi`.
`Može se reći da je ovaj album malo brži. Prošli je imao dosta balada, ali volim da ljudi to ocijene. Rekao bih da je on još emotivniji nego prvi, zreliji sam i iskusniji i mislim da sam napravio bolje pjesme nego što su bile na prvom albumu. To je kombinacija emocija i energije`, priča Boris.
Pjesma `Nedodirljiva` je vezana za njegovo djetinjstvo i za nju će da uraditi spot, a biće potpuno drugačije od onoga što je dosad radio.
`Želim da malo pobjegnem od tog tzv. balad pjevača, jer ja jednostavno znam da budem jako emotivan ali znam da budem i lud, te gledam da to izbalansiram`, kaže.
U Banjaluci je prije tri i po godine nastupao na Kastelu i bio mu je to, tvrdi, najdraži koncert u karijeri.
`Organizovaću koncert u Banjaluci poslije izdavanja albuma. Sad mi je to prioritet`, dodaje Boris.
Lična karta
Datum rođenja: 6. april 1979. godine
Hobi: sportŠkolovanje: elektrotehnička škola, filozofski fakultet (do pola), a upisao je i menadžment
Bračno stanje: neoženjen, nema djevojku
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.