BANJALUKA - Kao mali sam se osjećao drugačije, kada smo išli na školske izlete krio sam da pijem tablete jer su mi roditelji rekli da ne govorim da sam bolestan, a kada su napadi tek došli nisam smio da vozim bicikl sa drugom djecom od straha da ne izgubim svijest i padnem, počinje priču tridesetogodišnji Banjalučanin, koji od osme godine boluje od epilepsije.
Svjetski dan oboljelih od ove bolesti obilježava se 26. marta, a stručnjaci i oni koji boluju najviše ukazuju na stigmu koja je na ovim ljudima.
"Sadašnjoj supruzi sam hrabrost skupio da kažem da imam epilepsiju tek poslije dvije godine zabavljanja. Ništa nije primijetila jer sam krio lijekove, a napade nisam imao već mnogo godina", kazao je ovaj Banjalučanin.
On je za "Nezavisne" ispričao jednu situaciju koju će čitav život pamtiti.
"Bio sam u društvu, na rođendanu jednoj prijateljici i doživio sam napad. Pao sam pred svima i nakratko izgubio svijest. Sve je brzo i dobro prošlo, ali ono što mi je ostalo u sjećanju je način na koji su me pojedini ljudi poslije toga gledali, nikome to ne bih poželio", ispričao je on.
Doktori kažu da i u modernom dobu u kojem živimo na oboljele od epilepsije se gleda drugačije, a o samoj bolesti se malo zna.
"Voljela bih da neko uradi ispitivanje i pita građane pitanja kao što su da li biste birali partnera koji ima epilepsiju, da li je ta bolest nasljedna, pa čak i to da li je zarazna. Odgovori bi sigurno bili vrlo zanimljivi, tek tada bismo vidjeli koliko je naše neznanje o tome", kazala je Danka Obradović, šef Odjeljenja za neurofiziologiju s opštom neurologijom u Univerzitetskom kliničkom centru RS.
Oboljelima od epilepsije se smanjuje mogućnost zaposlenja - ne mogu biti profesionalni vozači niti obavljati bilo koje poslove po noći, upravljati teškim strojevima i tako redom.
Epilepsija je najčešće neurološko oboljenje, a svaki stoti čovjek doživi bar nekada u životu napad ove vrste. Oko 50 miliona ljudi na svijetu boluje od epilepsije.
U RS oko 8.000 pacijenata trenutno ima epilepsiju, a svake godine se dijagnostikuje novih od 500 do 600 slučajeva. U BiH od šest do10 odsto od ukupne populacije čitav život ima simptome epilepsije.
"Ove osobe ne smiju da imaju nikakva druga ograničenja osim onih koja prolaze iz same prirode njihove bolesti. Svi zakoni koji kod nas regulišu tu oblast su i dalje iz Jugoslavije. To bi trebalo mijenjati jer ne prati trendove koji pokazuju drugačiju sliku oboljenja i mogućnosti pacijenata", ukazao je Duško Račić, specijalista neurologije u Univerzitetskom kliničkom centru RS.
Epilepsija ima mnogo svojih stanja, a pod samim nazivom ima 50 različitih dijagnoza, od onih koje su u potpunosti izlječive do napada koji traju bez prestanka i ne mogu se zaustaviti.
"To je takozvani epileptički status, mi smo za takve ljude nabavili lijek za koji postoji poseban protokol. Dosad smo kod 80 odsto ovih pacijenata uspjeli da prekinemo epi-status. Kod ostatka krajnja mjera je uvođenje u anesteziju, ali to je veoma opasan postupak. Opšta anestezija zahtijeva čitav niz pretraga, a vi u par minuta morate čovjeka o kojem ne znate ništa kojeg vam je dovezla Hitna pomoć uspavati", kaže dr Račić.
Krajnja mjera za ove pacijente je operacija mozga, koja se vrši na VMA u Beogradu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.