Društvo

Divlja kupališta odnose živote

Divlja kupališta odnose živote
Divlja kupališta odnose živote

Dolaskom toplijih dana i pojavom prvih kupača na jezerima, rijekama i bazenima u BiH sve češći su, nažalost, i izvještaji o utapanjima kupača koji su na vodu došli da se osvježe.

Petnaestogodišnji M.M. utopio se u četvrtak poslije podne u rijeci Vrbanji u blizini kupališta Blažević brana u naselju Debeljaci kod Banjaluke.

Njegovo tijelo je iz rijeke izvukao Oliver Đukić iz Debeljaka, koji je o tome obavijestio Hitnu pomoć i policiju. Kupalište je taj dan bilo prepuno, ali niko nije primijetio da je dječak nestao u vodi. Spasilaca na toj plaži, kao i na većini ostalih kupališta širom BiH nema, niti je u planu da ih bude, a utapanja uzimaju svoj danak.

Prema informacijama iz medija, od početka toplijih dana ove godine se u Federaciji BiH utopilo pet osoba.

Petnaestogodišnji Izudin Hrustanović utopio se u aprilu u bazenu neumskog hotela "Zenit". Navodno mu je otkazalo srce. U maju se dvanaestogodišnji Dino Gosto utopio na izvoru Jasenice kod Mostara. Njegov vršnjak Majdin Čilić utopio se u jezeru hidroelektrane Mostar.

Na Trebižatu se utopio hodočasnik iz Poljske Drabik Vojčeh, dok je voda posljednji danak uzela na jezeru Modrac gdje je život izgubio osamnaestogodišnji Alen A.

Samo u posljednje tri godine u RS, prema podacima MUP-a RS, 42 lica su nesretnim slučajem smrtno stradala u rijekama i drugim vodotocima.

"Najviše, njih čak 24, izgubilo je živote utapanjem u rijekama. U jezerima u posljednje tri godine utopilo se pet lica, u potocima njih šestoro, u šljunkari i kanalu živote je izgubilo pet lica, a u bunaru jedno", navode iz Uprave za analitiku, informatiku i komunikacije MUP-a RS, naglašavajući da se samo u toku ove godine desilo devet utapanja.

Prije nekoliko dana dvadesetsedmogodišnji Željko Milak utopio se u rijeci Ukrini kod Bosanskog Broda. Prema izjavama očevidaca policiji, mladić je bio loš plivač i najvjerovatnije se našao u dubljem dijelu korita rijeke.

Iz MUP-a RS navode da se u posljednje tri godine desilo i jedno utapanje u bazenu, kada se u Donjoj Ljupljanici, opština Derventa, u novembru prošle godine u privatnom bazenu utopila 65-godišnja ženska osoba.

Novinski izvještaji poslije svakog utapanja govore o "tragediji" i o "nesretnom slučaju" koji se nije mogao preduprijediti.

Međutim, profesor plivanja na Fakultetu za sport i tjelesni odgoj u Sarajevu Bersalet Kazazović smatra da se ovi i drugi slučajevi utapanja mogu spriječiti. Najbolje rješenje on vidi u ulaganju u školski sistem koji bi trebao djecu naučiti da plivaju.

Plivačka nepismenost

"Prema nekim istraživanjima, čak 81 odsto djece u osnovnim školama u BiH ne zna plivati, a činjenica je da su najčešće neplivači ti koji se utapaju. To je katastrofalan podatak i pokazatelj da se niko ne brine za zdravlje, pa i živote naših budućih generacija", kaže Kazazović.

Osim nepoznavanja plivanja, a samim tim i većeg rizika od utapanja, glavni razlog zbog kojeg voda uzima danak na kupalištima u BiH, prema Kazazoviću, je nepoznavanje pružanja prve pomoći.

"Po posljednjim svjetskih istraživanjima čak i nakon četiri minute provedene pod vodom postoji velika mogućnost da se čovjek spasi. Nažalost, na našim kupalištima ne postoje spasioci koji bi pomogli utopljenicima. Na fakultetu smo mi obučavali spasioce, ali interes za angažovanjem ovih ljudi imaju samo privatni bazeni koji ne žele da im se neko utopi u bazenu, a i zakon ih na to primorava", objašnjava Kazazović.

Tvrdi da je poseban problem što niko od nadležnih ne ulaže u povećavanje plivačke pismenosti, niti se vrše ozbiljna istraživanja o broju utapanja i mjesta gdje se ona najčešće dešavaju.

U policiji u FBiH ne postoje informacije o broju utapanja. Statistički se obrađuju samo samoubistva koja se izvrše utapanjima. Ni u Civilnoj zaštiti ne raspolažu pravim podacima.

"Prije rata postojala je jasna statistika i vodilo se računa o tome. Danas se sve radi od slučaja do slučaja. Ljudi se kupaju na raznim mjestima, u brzim rijekama, opasnim jezerima, nekadašnjim rudarskim jamama. Vlasti, i kada izdaju neku zabranu, to se teško provodi jer ne postoje inspekcije koje će sprovesti zabrane", naglašava Bersalet Kazazović.

Zdravko Petrović, predsjednik Ronilačkog saveza BiH, čiji su ronioci prilikom gotovo svakog utapanja angažovani na pronalasku tijela, smatra da bi se moglo mnogo uraditi kada bi se kupači samo malo obrazovali.

"Ne postoje nesretni slučajevi u pravom smislu riječi. Potrebno je ljudima objasniti da je prije ulaska u vodu neophodno smanjiti temperaturu tijela. Hlađenje vodom po vratu, prsima i leđima je neophodno, jer i najsnažnija tijela mogu otkazati u tako jakim temperaturnim razlikama. Na plažama je potrebno postaviti jasne znakove s ovim upozorenjima, ali i drugim upozorenjima kao i uputama za prvu pomoć. Kada bi kupači znali kako reagovati u takvim situacijama, mnogo života bi bilo spaseno", tvrdi Petrović.

Odgovornost za postavljanje spasilaca na opštinama

Kao najsigurniji oblik spasavanja utopljenika Petrović ističe postavljanje čuvara plaže.

"Može se spasiti čovjek koji je četiri minute u vodi. Znači ako je dobar spasilac na plaži, gotovo da ne može doći do utapanja jer će on do žrtve stići za manje od četiri minute i spriječiti tragediju", objašnjava Zdravko Petrović.

Odgovornost za postavljanje spasilaca na javne plaže je na opštinama. U opštini Jablanica, jednoj od najbogatijih vodom i kupalištima u BiH, tvrde da ne postoji dovoljno sredstva za zapošljavanje čuvara plaže.

"Ne izdvajamo novac za čuvare plaža. U Mostaru i nema pravih javnih plaža. Na Neretvi se ljudi rijetko kupaju jer je voda hladna tako da nema potrebe za čuvarima plaže", kazala je Ines Kajić iz Ureda za odnose sa javnošću Gradske uprave Mostar.

Petrović kao još jedan od problema ističe i činjenicu da u BiH nikad nisu izvršena istraživanja jezera. Niko ne zna šta je pod vodom i koliko su koja kupališta opasna.

"Nemamo jasne mape šta je pod vodom, o kakvim se dubinama ili ponorima radi. U akumulacionim jezerima gdje ima raznih struja jako je opasno kupati se. Međutim, to niko ozbiljno nije istraživao već se sve radi od slučaja do slučaja. Kada bi bio spasen samo jedan život, ova istraživanja bi bila uspješna", zaključio je Zdravko Petrović, predsjednik Ronilačkog saveza BiH.

Iako su podaci o broju utapanja prilično alarmantni, a naše rijeke, osim po ljepoti, poznate kao brze i plahovite, ne postoje ni znakovi opasnosti za kupače.

Spasioci u Banjaluci aktivni od utorka

"Banjalučka plaža trenutno je jedina gradska plaža u BiH koja je uopšte pokrivena Spasilačkom službom, a kako bi se povećao stepen bezbjednosti Administrativna služba grada Banjaluka je prije tri godine, u saradnji sa Ronilačkim klubom 'Buk', pokrenula pilot projekat Spasilačke službe", navodi Miroslav Mišković, koordinator za rad ove službe i jedan od spasilaca u banjalučkom Ronilačkom klubu "Buk".

Ističe da su prošle godine trojica spasilaca iz "Buka" dobila međunarodnu licencu za obavljanje posla.

"Tako smo nas trojica iz 'Buka' jedina tri licencirana spasioca u BiH koji mogu obavljati taj posao uopšte", kaže Mišković.

Navodi da Ronilački klub "Buk" već treću godinu Spasilačkom službom obezbjeđuje gradsku plažu kod Zelenog mosta, dok od sljedeće godine planiraju ovom službom pokriti još jednu plažu u gradu.

"Iako smo u saradnji s Administrativnom službom grada dogovorili da od ove godine proširimo rad Spasilačke službe na još jednu plažu u gradu, zbog određenih problema, kao što su postavljanje osmatračnice, nećemo biti u mogućnosti da to ispoštujemo ove sezone. Međutim, od sljedeće godine rad spasilačke ekipe bi se trebao proširiti na još jednu gradsku plažu, a to će najvjerovatnije biti plaža na desnoj obali Vrbasa u Šeheru, koja se nalazi preko puta kluba 'Buk' jer je veoma posjećena u ljetnom periodu", navodi Mišković.

Spasilačka služba, koja će obezbjeđivati plažu kod Zelenog mosta, počeće s radom 1. jula, a dežurstva će biti organizovana do 15. septembra ove godine. "Prošle godine su spasioci imali 31 uspješnu intervenciju, pronašli jednu neeksplodiranu ručnu bombu u plićaku i uspostavili odličnu saradnju sa drugim službama kao što su policija, Hitna pomoć, Civilna žaštita...", navodi Mišković.

Iako ne znaju plivati, skaču u bazene

Čuvari plaže koji se brinu o zdravlju plivača u bazenima ističu da najviše problema imaju sa "poluplivačima", kao i s osobama koje je stid priznati da ne plivaju ili ne plivaju dobro.

"Najviše smo intervencija imali s onim koji skoče u vodu, zamahnu tri-četiri puta i onda se počnu gušiti. Misle da znaju plivati, a vrlo su nesigurni. U našem poslu najvažnije je na vrijeme otkriti neplivača u vodi. Kad on bude otkriven, nije problem izvaditi ga jer bazeni nisu toliko veliki da se do utopljenika ne može doći", objašnjava Emil Kalić, jedan od spasilaca na sarajevskom bazenu "Bentbaša".

Kalić, koji je i instruktor plivanja, već četiri godine je zadužen za sigurnost na Bentbaši. Tvrdi da nije nikad bilo ozbiljnijih problema sa kupačima.

"Mi imamo osmatračnice iz bazena i brzo smo kod onoga kome treba pomoć. Obično se završi na tome da se neko naguta vode. Kasnije nam ovi što su se gušili zahvaljuju i mnogo su oprezniji", kaže Kalić.

Da bi dobio dozvolu za rad, svaki bazen mora imati svoju spasilačku službu. Zakon uglavnom poštuju, a kao spasioci moraju imati certifikat spasilaca na mirnoj vodi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije