Društvo

Dom jedne od najvećih kolonija šišmiša

Dom jedne od najvećih kolonija šišmiša
Dom jedne od najvećih kolonija šišmiša

Na samo desetak kilometara od Banjaluke, na lijevoj obali Čelinačkog potoka, ispod visokih i strmih takozvanih Bijelih stijena nalazi se malo poznato arheološko nalazište - pećina Mišarica.

Pećina je dobila ime po velikoj populaciji slijepih miševa (šišmiša) koja u njoj živi.

Zaljubljenici u prirodu i oni koji znaju gdje se ova pećina nalazi posjećuju je bar dva puta godišnje, a za one koji nisu upoznati sa njenim lokalitetom objasnićemo da se ona nalazi blizu regionalnog puta Banjaluka - Čelinac, u mjestu Zeleni Vir.

Na 800 metara od pećine moguće je doći automobilom, dok se do same pećine dolazi živopisnim putem ispresijecanim Čelinačkim potokom.

Visibabe u januaru: Naš vodič u pećinu Mišarica je Željko Blagojević Čak, ultramaratonac, koji nam se odmah požalio što smo po njega došli automobilom.

Naime, osam kilometara, koliko ima od Čelinca do pećine, htio je, kaže, da pretrči.

Na putu do pećine preskačemo potoke, susrećemo daždevnjake i divimo se netaknutoj prirodi koja okružuje sami ulaz i pojas ispod Bijelih stijena.

Pojas od ulaza u pećinu, pa sve do ivice planine proteže se u dužini od 50 metara i, kako poznavaoci ovog kraju kažu, uvijek ostaje suv, bez obzira koliki snijeg padao.

Tu se, kako priča Željko, usred januara mogu naći i po dvadesetak centimetara visoke visibabe.

"Ja sam znao u januaru visibabe donijeti u Čelinac i ljudi mi nisu vjerovali da sam ih ovdje ubrao. Govorili su da sam ih vjerovatno uzgojio u saksijama. Povjerovali bi mi tek nakon što bi ih doveo ovdje", objašnjava Željko.

Neobična staza: A kada idete putem prema pećini, sve dok ne dođete do nje ne nazire se njen ulaz, jer je duboko usađena u stijenu koja se izdiže iznad nje.

Na samoj stijeni postoji i jedan fenomen, koji bez planinarske opreme nije moguće vidjeti.

Naime, prema riječima našeg vodiča koji se gore nekolika puta penjao, u sredini stijene pod uglom od 30 stepeni nalazi se staza koja kao da je ljudskom rukom rađena i koja je toliko široka da bi se po njoj mogli voziti automobili.

"Ta staza je dugačka oko 100 metara i izlazi na sam vrh stijene, ali se njoj ne može odmah od zemlje prići jer je pri samom dnu veoma strma litica, pa se do puta dolazi uz pomoć užadi i planinarske opreme", kaže Željko.

Od samog ulaza pećina je široka oko 10 metara, da bi se na pri kraju sužavala i iznosila svega par centimetara.

Kroz nju protiče potok, koji se na kraju uliva u Čelinački potok, a koji protiče ispod nje.

Izvor Čelinačkog potoka se nalazi tačno na granici Banjaluke i Čelinca.

Izvire ispod jednog kamena na čelinskom raskršću, sastaje se sa Bijelim potokom i ulijeva u rijeku Vrbanju u Zelenom Viru.

Jedinstvena kolonija: Poseban značaj pećine Mišarica, koju mnogi nazivaju i Bijela pećina, je veliko bogatstvo staništa slijepih miševa.

Završni dio pećine tokom godine nastanjuje velika kolonija koja broji više od 10.000 slijepih miševa.

"Prije nekoliko godina ovdje su bili istraživači iz Beograda i oni su utvrdili da se u ovoj pećini, koja je svega pedesetak metara duga i širine od pet do 10 metara, nalaze skoro sve poznate evropske vrste šišmiša. Ovdje se nalazi i jedna od najvećih kolonija u svijetu i oni su bili jako iznenađeni", objašnjava Željko.

Priča da se prvi dio pećine završava jednim malim otvorom kroz koji čovjek može jedva da se provuče i tu izvire bistra, hladna voda, koja dolazi iz druge galerije.

Tamo se nalazi mnogo veća galerija od prve koja je vjerovatno i toplija, jer se u novembru šišmiši povlače kroz taj otvor, da bi se u aprilu ponovo vratili u prvu galeriju.

Sigurno sklonište: Zbog prostranosti pećine u toku Prvog i Drugog svjetskog rata u njoj su se ljudi skrivali jer je ulaz zaklonjen i veoma teško ga je vidjeti.

Sa jedne strane nalazi se Bijela stijena, sa druge strane prilaz je nepristupačan zbog potoka, tako da je pećina uvijek bila dobro sklonište.

Priča se i da je na vrhu Ponjera, svoda pećine, koji je u sastavu Bijele stijene, u neku tajnu provaliju često znalo da upadne goveče ili ovca i da su ih poslije pronalazili u Bijelom potoku.

Pretpostavlja se da se kroz cijelu planinu protežu kanali i špilje i da se zato svod i zove Ponjer, u prevodu mjesto gdje vode poniru.

Planinarsko društvo "Čičak" iz Čelinca, čiji je član i sam Željko, organizuje posjetu ovoj pećini kada je u toku transferzala Trešnjik - Lipovac, koja je u dužini 18 kilometara. Ako se skreće na Bijelu stijenu taj put se produži na 20 kilometara.

"Oni kojima je ovaj put predug produže pravo za Lipovac, ali uglavnom veća grupa dođe u pećinu gdje ih uvedemo, ponesemo baklje i kamere, pa snimamo šišmiše. Ljudi se zaista uvijek oduševe i kažu da im je dovoljno to što su vidjeli pećinu i da uopšte ne moraju da idu do Lipovca gdje se obavezno pripremi zakuska i druženje", dodaje on.

Arheološko nalazište: Još jedna zanimljivost vezana za unutrašnjost pećine je zimski pećinski nakit, koji se stvara kada dođe do odleđivanja snijega.

Tada kapljice vode padaju na tlo i stvaraju ledenice. One znaju da narastu i do metar u visinu, a nerijetko se one ledenice sa vrha spoje s onima na zemlji, sa dna.

Tokom njihovog stvaranja sa tla se podižu i kamenčići i oni se lede zajedno sa vodom, pa oni koji su vidjeli taj prizor kažu da je veličanstven.

Pećina Mišarica je značajna i kao arheološki lokalitet. Slučajnim nalazom i sondažnim iskopavanjem pronađene su dvije bronzane sjekire, venecijanski bronzani novčići iz 17. i 18. vijeka, fragmenti keramičkih posuda, lula i kresivo za pušku kremenjaču.

Pećina bi, kako kaže Željko, ali i svi oni koji su je posjetili, mogla da postane značajna turistička destinacija kada bi se samo stvorili uslovi za to.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije