LAKTAŠI U mjestu Bakinci, kod Laktaša, duboko u šumi otkriven je ranovizantijski grad Balkis. Arheolozi su iskopali dijelove zidina tri bazilike i utvrđenja grada, koji datiraju od 4. do 7. vijeka.
Teren je dosta nepristupačan, što je i karakteristično za utvrđenja iz tog doba. Jeste da je padala kiša kada se ekipa "Nezavisnih" zaputila na putovanje kroz vrijeme, ali od onih koji su tu stalno čuli smo da i po najljepšem vremenu i dobra terenska vozila teško dođu do cilja.
"Ono što je interesantno za ovaj lokalitet je njegova impozantnost, a otkrivamo ga od 2012. godine do danas. Pronađene su tri bazilike van grada, a samo naselje, sastavljeno od gornjeg, srednjeg i donjeg grada, je imalo površinu oko 100.000 kvadrata. Zato pretpostavljamo da je u njemu živjelo od 3.000 do 5.000 ljudi. Oko grada smo pronašli 470 metara odbrambenog zida, na nekim mjestima visokog i do četiri metra. Grad je imao i spratne prostorije, četvrtaste kule na krajevima zidova, te jednu vrstu centralnog grijanja, na šta ukazuju šuplje četvrtaste cigle pronađene u šutu, koje su dovodile toplotu iz centralne peći hipokausta", kazao je Bojan Vujinović, direktor Zavičajnog muzeja Gradiška.
Ranovizantijski grad Balkis prvi put se spominje 597. godine u čuvenom avarskom prodoru na ovaj prostor, kada je vojskovođa Bajan porušio 40 manjih utvrđenja, među njima i grad Balkis.
"Po svemu dosad pronađenom pretpostavljamo da je Balkis, koji se pominje u navedenim izvorima vizantijskog istoričara Teofila Simokate, upravo ovaj grad koji smo pronašli u Bakincima. Naravno, naredna istraživanja će pokazati da li se zaista radi o tom gradu. Ipak, najinteresantniji pronalasci vezani su za sakralne objekte, odnosno bazilike. Jedna od najvećih pronađenih je dužine 40, a širine 17 metara. Da stvar bude još zanimljivija, gledajući na pomenute dimenzije, ova bazilika je minimalno dva puta veća od hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci", ističe Vujinović.
Na osnovu iskopina utvrđeno je da je grad sa bazilikama najvjerovatnije episkopsko sjedište. Vujinović i njegove kolege su do tog otkrića došli na osnovu zapisa na jednom impostu kapitela, završnog dijela stuba koji nosi gredu. Na njemu su urezana tri imena Konstatius, Andreas i Konstanc. Između dva prva imena urezana je riječ "sor", što na latinskom znači služba, što upućuje da su prva dva vjerovatno bili sveštenici ili episkopi. Analogijama koje se mogu dovesti u vezu sa ta dva imena, nalaze se na čuvenim salonitanskim saborima, održanim u Saloni 530. i 533. godine pod mitropolitom Honorijem. Ta mitropolija je pokrivala Dalmaciju, a pretpostavlja se i dio Panonije južno od rijeke Save.
"Na tim saborima Konstantius se spominje kao episkop Siscije, današnjeg Siska, a Andreas kao episkop Bistu Nove, odnosno prostora na kojem se danas nalazi Zenica. Na tim saborima Andreas moli mitropolita Honorija da se od planina Kopilo i Vranica ustoliči novi episkop, jer su im episkopije razvučene, te bi se na taj način pokrštavanje moglo lakše vršiti. Mi pretpostavljamo da je ta praznina između dva navedena mjesta upravo ovaj kraj i da je u Bakincima bila episkopija, a Konstanc mogući episkop koji je ovdje stolovao. Naravno, to ne možemo sa sigurnošću reći, ali velika je vjerovatnoća", govori Vujinović.
Prema njegovim riječima, dosad je arheološki istraženo tri do pet odsto grada.
"Nigdje u svijetu, pa tako ni kod nas, ovakvi impozantni lokaliteti nikada se u potpunosti ne iskopavaju. Kopaju se parcijalni dijelovi, najznačajniji. Oni se onda konzerviraju i prezentuju turistima. Onda se dalje priča upotpunjuje kroz interakciju s moderatorom, informativnim tablama, flajerima, mogućim rekonstrukcijama itd.", govori on.
Kada je u pitanju potencijal grada, dovoljno je samo saznanje da se radi o episkopskom sjedištu.
"Grad Balkis nosi etiketu najstarije episkopije na prostoru današnje Republike Srpske i to sigurno govori dovoljno. U tom periodu u episkopskom centru je vršeno pokrštavanje stanovnika, jer su samo episkopi mogli da ga vrše, a veoma rijetko prezbiteri, tako da je Balkis bio izvor hrišćanstva ne samo za prostor Laktaša, nego i za Banjaluku, Dubicu, Gradišku, Srbac i druga mjesta u radijusu od 100 kilometara", navodi Vujinović.
U gradu je pronađeno mnoštvo pokretnog arheološkog materijala.
"To nam je veoma važno jer možemo da datiramo i vidimo koliko je dugo naselje bilo aktivno. Mi smo pronalazili novac od 4. do 7. vijeka. Ono što je možda najznačajniji nalaz, kada govorimo o novcu, je solid Justina II iz druge polovine 6. vijeka, iskovan od zlata", kaže on.
Inače, pomoću novca je najlakše odrediti starost nekog naselja, jer s novca nam je moguće očitati kada je određena osoba bila na vlasti, to jest u kom periodu je vladala.
"U gradu je pronađena preko 150 artefakata nakita, što je predstavljeno kroz katalog. Tu najviše imamo fibula, prstenja, privjesaka, aplikacija itd. Kada je u pitanju materijal od kojeg je izrađivan nakit, uglavnom je riječ o bronzi, te u velikoj mjeri bili su prisutni i plemeniti materijali. To nam govori da je u pitanju jako značajan regionalni centar, određena prijestonica.
Osim novca, pronađeni su bojne sjekire, vrhovi strijela, koplja, dijelovi pojasa, tegovi, fragmenti oruđa, klinovi, šila, probadači te velike količine tegule, rimske cigle i keramike. Kada su u pitanju grobovi i kosti stanovnika, Vujinović kaže da još nisu istraživali taj dio.
"Pojedinačno jesmo pronalazili kosti, ali još nigdje nismo pronašli kompletnu raku. Prilikom kopanja nismo probijali podnicu nigdje, te na taj način u okviru unutrašnjosti prostorija nismo ni mogli doći do grobova. Odlučili smo se da ne probijamo podnicu, već nakon čišćenja da na nju postavimo geotekstil i desetak centimetara nasipa da bismo je zaštitili", navodi on.
Za završetak konzervacije i prezentovanje dosad oktrivenih dijelova trebalo bi oko 20.000 KM. Doduše, mnogo više sredstava je potrebno za pravljenje pristupnih puteva.
"Naše je da zaštitimo ono što smo iskopali, a da li će nadležni imati sluha da ovo pretvorimo u arheološki park to ćemo još vidjeti. Mislim da idemo u tom smjeru, a vi, mediji, ste jedan od naših saigrača koji nam mogu u tome pomoći. RS u 20 godina nema niti jedan arheološki park. Postavlja se pitanje zašto se vrše istraživanja, ako izuzmemo naučna saznanja, te da li arheološka istraživanja imaju ikakve svrhe i smisla za neki širi auditorijum, ako se ovako odnosimo prema kulturnoj baštini", kaže Vujinović.
O samom gradu pričali smo i sa Miloradom Dakićem (65), rođenim u Bakincima. Dakićeva kuća se čak nalazi skoro pa u samom gradu Balkis. On je ujedno i zaslužan što su iskopavanja uopšte i počela, jer je obavijestio arheologe o postojanju grada. Od tada s arheolozima Dakić aktivno učestvuje u radovima pa je od kolega dobio i titulu arheolog amater.
ĐURIN GROB
Zanimljiva je i legenda koju nam je ispričao Milorad Dakić. Naime, prema pričama koje se šire po selu odvajkada, poviše jedne od bazilika ubijen je mještanin po imenu Đuro. Dotični je bio, kažu, strah i trepet za žene iz čitavog sela i šire. U jednom trenutku ljubomornim muževima je bilo previše Đurinih švaleracija pa ga je jedan od njih dočekao na tom mjestu i ubio. Mještani u šali kažu da žene i danas iz tog kraja izađu crvene u licu.
"On je ubijen na jednom brdu u šumi, to se mjesto i danas zove Đurin grob, tu su mu grobno mjesto i krst. A to je priča tako od kada je pamtim", kaže Dakić kroz smijeh.
OD NEOLITA DO TITA
Inače, na prostoru na kojem se nalazi Balkis živjelo se kroz desetine vijekova, još u periodu praistorije, odnosno bronzanom i gvozdenom dobu. Dokazi o aktivnom životu, rušenju i zidanju sakralnih i svjetovnih objekata od četvrtog do sedmog vijeka su prisutni u najvećoj mjeri. Na prostoru južno od najveće bazilike pronđena je srednjovjekovna nekropola, koja se dovodi u vezu sa srednjovjekovnim zemljanim utvrđenjem na Karauli, odnosno uzvisini u blizini nekropole. Osim vrijednog starog novca, nerijetko mogu da se pronađu i dinari iz bivše Jugoslavije. Zbog toga arheolozi vole da se našale "od neolita do Tita".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
